Dragi prijatelji i čitatelji ovoga portala, danas, dok tražim misao dana, pod „ ruku“ mi dođoše riječi pape Benedikta XVI koje s vama želim podijeliti a izrekao ih je prigodom posjeta Republici Hrvatskoj. Citiram; « Grlim vas sve kao djecu. I ostavljam vam svoj blagoslov. Budite uvijek radosni u Gospodinu. Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga»! ( papa Benedikt XVI ).
Upravo te riječi, poruka neka budu i nama dok čitamo ove retke, kroz prispodobu o sijaču, koju želim ukalkulirati i parafrazirati u meditaciju koju dijelim s vama. Stoga prijatelji, ako imate sv. Pismo, pročitajte uz meditaciju i tekst evanđelja iz Mt, 13. 1-23; koji kaže: «Iziđe sijač sijati»!
I nastavlja, sijač dok sije, ne čini razlike između zemlje već baca sjeme na sve strane i ne čini razliku. Tako i Isus ne pravi razliku između čovjeka i čovjeka. Kod Isusa nema razlike između bogatih i siromašnih, bolesnih i zdravih, onih koji na njivu dođu na vrijeme i onih koji stignu u zadnje sate. Što znači, Isusovo sijanje, najjača je poruka, ispunjena nadom,
kako sunce sja jednako nad dobrima i nad zlima.
Dok razmišljam, o sijaču, dobivam odgovor da je to zapravo, govor o Božjem ulaženju u odnos s čovjekom. Dakle, Bog po svom ulasku u život čovjeka i po svojoj providnosti postaje puno bliži, štoviše, uzima naše tijelo i u njega se odijeva. Stoga, nameće se pitanje i zašto je došao? Da bi kako kaže i kroz gore navedenu parabolu, uništio zemlju punu korova i trnja? Ne, nikako. Došao je da bi obradio zemlju, brinuo o njoj i sijao riječ vjere.
Upravo zato, mjesta imaju papine riječi koje je posijao u prigodnom posjetu Hrvatskom narodu. Svojim posjetom je poručio; « Grlim vas sve kao djecu. I ostavljam vam svoj blagoslov. Budite uvijek radosni u Gospodinu. Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga»! Usuđujem se usporediti i u neku ruku ugraditi u prispodobu o sijaču....i gle, dok sijač sije, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk a treće tridesetostruk." "Tko ima uši, neka čuje!" Tako Isus reče!
Povezujem posjet pape Benedikta XVI kroz trud i muku i usprkos nevremenu i suncu, kiši i dugi na Nebu, sjeme je palo na dobru zemlju iz koje očekujemo plod. Tko ima uši neka čuje.
Dakle, i kod Isusa u prispodobi sjeme, tek kada umre, daje ploda, ali, ne na jednaki način. Što znači, prisutna je razlika. No, ono što mene zadivljuje jest velikodušnost.
Sijač, ne čini razlike između zemlje već baca sjeme na sve strane i ne čini razliku. Tako i Isus ne pravi razliku između čovjeka i čovjeka. Kod Isusa nema razlike između bogatih i siromašnih, bolesnih i zdravih, onih koji na njivu dođu na vrijeme i onih koji stignu u zadnje sate. Što znači, Isusovo sijanje, najjača je poruka, ispunjena nadom, kako sunce sja
jednako nad dobrima i nad zlima.
Spomenut ću još i ovo. U istoj paraboli, meni osobno postaje jako zanimljivo, a to je dok Isus govori o neplodnoj zemlji, ne uspoređuje ju niti s jednom osobom. Razlog tomu je vrlo jednostavan. Isus ne želi nikoga pogoditi da ga ne bi obeshrabrio i uništio svaku nadu. Isus daje mjesta savjesti čovjeka da u životnim situacijama sam odlučuje.
I još nešto čini zanimljivim ovu parabolu, a to je zemlja. Dakle, kada je riječ o čovjeku i njegovoj duši, Isus pokazuje posebno milosrđe i pokazuje svu svoju blizinu i naklonost. Tako, bez obzira na stanje čovjekovog srca, Isus, nadilazi svaki razum i sije, pa iako neće u svima uroditi plodom i promjenom života. Isus uvijek računa na čovjeka. Računa i na tebe i mene. Povjerimo se Isus i dopustimo da nas On iznenadi i voli!
Za Posavinu.org piše s. Augustina Barišić,
Klanjateljica Krvi kristove