ORAŠJE - Jedan od beskrajnih povoda za dolazak u Posavinu koji nikada neće proći jeste rijeka Sava koja donosi vječnost ovome gradu i posebnost, a ta posebnost koju čovjek uvijek osjeti kada dođe u posavsku ravnicu. Ta je rijeka prijateljica i učiteljica koja nas uči da je prolaznost sastavni dio vječnosti života.
Povod dolaska u Orašje jesu i moji prijatelji u Posavini, ovi dragi ljudi koji toliko vole poetsku riječ, kazao nam je veliki pjesnik i erudita Luko Paljetak u Orašju, gdje je stigao sa fra Ivanom Kramarom na Pjesničku večer što ju je organizirao ogranak Matice Hrvatske Orašje. -Čast na je biti domaćin ovim pjesnicima, a mi u Matici uživamo u književnoj riječi i prekrasnoj poeziji, uputio je riječi dobrodošlice u Orašje predsjednik ogranka Matice Hrvatske mr.sc. Željko Vukić.
Poezija čini ljude boljim
U Posavini lijepa književna i pjesnička riječ ima brojne zaljubljenike tako da svaki pjesnik koji kroči pod njeno okrilje uvijek je rado primljen. Tako je bilo i tijekom Pjesničke večeri sa gostima koji su u oraškom hotelu Navis smještenom tik uz rijeku Savu oduševljeno slušali stihove Paljetka i Kramara uz klavirku pratnju Mateje Mišković.
-Drago mi je da smo nas dvojica u Posavinu i Orašje donijeli lijepu riječ. Danas kada naizgled ljudi bježe od poezije i vlastite nježnosti, kada svi žele biti tvrdi, opori, snažni, jaki, poezija može činiti samo boljim ljudima uopće u ovome svijetu koji je danas prilično okrutan. Uvijek treba govoriti lijepe poetske riječi, jer uvijek će se naći nježno uho i srce za nju. Ako je uho otvrdlo omekšat će, a ako je srce otvrdlo popustit će, možda ne odmah, ali nakon nekog vremena ljudi će se sjetiti makar dijela nekog stiha, i to će ih podsjetiti na neki njihov lijep trenutak u životu. Samim tim možda će postati bolji nego prije, ili barem nastojati biti bolji, kazao je uvijek nadahnutim riječima pjesnik Paljetak.
Lijepo je biti u Orašju
Jedan od prijatelja Luke Paljetka zbog kojeg je Orašje nezaobilazna destinacija pjesničke večeri je i posavski osebujni i samozatajni pjesnik Joso Živković, čije su pjesme zastupljene su u mnogim zajedničkim zbirkama, antologijama i zbornicima pjesama u Europi i svijetu i prevođene na 11 svjetskih jezika.
-Večeras mi je bilo drago što sam iz Orašja i što mogu slušati prekrasnu poeziju ovakvih pjesnika u ovom prekrasnom i najljepšem na svijetu ambijentu, uz Savu, jer pjesnička riječ treba u svako vrijeme. U ono teško doba 90-tih još više nam je trebala jer nam je bila duhovna hrana. Fra Ivan Kramar bio je ovdje sa nama tijekom tih teških godina, pa zna dobro kakvo je to doba bilo, podsjetio se na to vrijeme Domovinskoga rata koje još odzvanja u uhu pjesnika i branitelja Živkovića.
Moć poezije
Poezija je toliko moćna i mistična da je obuzimala Posavinu i u najteže vrijeme obrane. Održavale su večeri poezije se uz zvuke granata, govorili stihovi u Kostrčkom Nokturnu. -Ja sam i emotivno vezan uz Posavinu. Tolisa je bila moja prva župa u kojoj sam proveo to teško vrijeme od 91. do 94.g. Dijelili smo dobro i zlo sa prijateljima Sojom i fra Mićom Živkovićem i drugim. Ono čega se posebno sjećam jesu večeri poezije u vrijeme rata kako bismo razbili crnilo i podigli duh i nadu, kazao nam je fra Ivan koji iza sebe ima također značajni pjesnički opus zbirki pjesama i nagrada, uz ostale i Maslinovu granu.
Umjetnost riječi
I na kraju ugodnog razgovora sa pjesnicima, nekako se samo po sebi nameću teme ratne svakodnevice u svijetu, koje su otvorile još nezacijeljene ratne rane Posavine.
-Poezija je umjetnost riječi a ljudska riječ je božanstvena, po riječi mi jesmo ljudi. Znamo i šutjeti ali sve dotle dok u naš međusobni odnos ne uđe riječ, mi nismo društvena bića. Sve što je do sada izrečeno pripada jednoj beskonačnoj rečenici svijeta koja neće nikada prestati, jer onog trenutka kada nam netko onemogući govor, nastaju ratovi, revolucije i sva zla. Vi znate da svi ratovi, kada govori oružje muze zašute, iako je Posavina bila izuzetak jer i tada su muze ovdje govorile, ali ratovi ipak završe za stolom gdje se razgovara, zaključio je akademik Paljetak.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić