DOMALJEVAC - Nogometna utakmica najmlađih nogometaša Omladinskog pogona HNK Mladosti iz Domaljevca i NK Sladorane iz Županje nije bio običan sportski, već susret humanosti i pomaganja obitelji pokojnog Stjepana Pilića, tragično stradalog mladića iz Domaljevca.
Stjepan je u 23. godini izgubio najvažniju bitku - za život. Umro je od posljedica teške prometne nezgode u kojoj je vozio motor. Neizmjerna je tuga obitelji u kojoj su uz oca i majku u neutješnoj tuzi ostali dva brata i dvije sestre. Takve emocije je teško pretočiti u riječi, ali ipak, kaže nam kratko Stjepanov otac Ivo, lijepo je znati da našu bol i tugu dijele s nama, i na tome se zahvaljujemo. Ideju o održavanju humanitarne utakmice žitelji Županije Posavske podržali su kupnjom karata i dolaskom na stadion HNK Mladosti Domaljevca . Obitelji je predan je prikupljeni prihod od 3.140 KM od prodaje 600 ulaznica.
Tužni i ponosni
-Povod za nogometni susret je tužan ali u ovoj igri naših mališana je i ponos jer pokazali smo da nismo ostavili jednu obitelj u njihovom najvećem bolu. Bio sam i trener pokojnog Stjepana, a kada sam prvi puta čuo da je nakon njegove tragedije samo jedna injekcija koju dobivao 800 KM, rekao sam da nešto moram napraviti. S nekoliko prijatelja sam dogovorio ovaj susret ,ali nažalost u međuvremenu Stjepan je preminuo, ali ipak smo održali zakazanu utakmicu kako bi pomogli njegovoj obitelji. U ovom trenutku teško je biti radostan, ali u duši smo zadovoljni što smo uspjeli kao mala organizacija s djecom realizirati ovu humanitarnu utakmicu, kaže nam trener Omladinskog pogona HNK Mladost Marko Matić- Korza. Uz njega su ideju podržali i realizirali Mato Knežević-Zolja, Mato Petričević, Ilija Lucić i Perica Vrdoljak. Mato Tomšić trener mlađe pionirske ekipe Radničkog nogometnog kluba Sladorana Županja kaže kako su ideju o humanitarnoj utakmici podržali, ne samo zato što dva kluba koja dijeli rijeka Sava spaja nogomet , već i zato što djecu više od nogometa uče humanosti, prijateljstvu, druženju, pomaganju.
Anto igrao za brata
Stjepan je bio izniman mladić koji je obožavao sve sportove, ribičija i lov bili su mu omiljeni. Sa svima je bio susretljiv, komunikativan, dobar prijatelj. - Stjepan je igrao kao dječarac, bio je ofenzivan momak. Kasnije je prešao u seniore, no kada je povrijedio koljeno prevladala je ljubav prema motorima od kojih je nažalost i stradao, kaže trener Matić. Pokojnom Stjepanu Piljiću najmlađi nogometaši klubova iz Domaljevca i Županje njemu u čast sastali su se i zaigrali onako prijateljski ali nije niti malo izostalo nogometno žara. U ekipi domaćina zaigrao je i Stjepanov brat Anto, baš kao što je u klubu prve tajne nogometa učio i brat. Gotovo je nevjerojatno da je upravo u ovom susretu Anto dao dva gola, i svaki puta pogledom prema nebu jasno stavio do znanja kome je namijenio svoje zgoditke.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić