Kao što se nakon Pule filmovi sele na filmski festival u Orašju - Malu Pulu, tako je i Monografija Ivo Gregurević prije Zagreba promovirana u Orašju, zahvaljujući njenom inicijatoru glumcu Vedranu Mlikoti. Monografija je, kaže Vedran, a što su potvrdili i vrsni znalci, napravljena ne samo po Hrvatskim već Europskim pa i svjetskim standardima, na ponos Ivi, Orašju i hrvatskoj kulturi.
- Ova je Monografija znak sjećanja svih nas koji Ivu i dalje gledamo, kojima Ivo nedostaje, poručio je inicijator tog velikog projekta na kojemu je nekoliko godina s urednicom Miroslavom Vučić radio Ivin prijatelj i glumac Vedran Mlikota. Jedinstvena je i ova monografija o velikom glumačkom velikanu koji je u 40 godina karijere odigrao 196 uloga – 36 u kazalištu, 116 na filmu, šest u radiodramama i 38 u televizijskim serijama. Monografija o Ivi Gregureviću raskošno je opremljena s više od 500 fotografija.
Božanstvena Monografija
Miroslava Vučić, urednica u Školskoj knjizi i urednica Monografije Ivo Gregurević s neskrivenim emocijama progovara o toj, kako ju je nazvala Božanstvenoj monografiji o našem Ivi Gregureviću.
-Za Ivu nije ništa teško napraviti jer Ivo je glumac uz čije sam filmove odrastala. Bila sam silno ponosna kao Osječanka da je on dečko iz našeg kraja koji je uspio u velikom svijetu filma i kazališta i filma. Svaki njegov uspjeh gotovo sam tretirala i kao svoj vlastiti. Bio je uzor svim nama mladima koji smo htjeli otisnut se u nekakve u svijet umjetnosti ili knjiga.
Ja Ivu nisam osobno poznavala, ali pripadam onoj grupi gledatelja hrvatskog filma koji su odgledali sve njegove filmove, velike i male uloge, gledala ga u kazalištu i beskrajno sam ponosno što sam mogla biti dio ovako velikog projekta kakva je ova Monografija, kazala nam je Miroslava.
Pečat jednog vremena
Otkriva nam ugledna urednica i kako je zapravo došlo do rada na tom velikom djelu. Moj prijatelj Vedran Mlikota kada je došao u Školsku knjigu kod g-dina Žužula i mene predložiti da napravimo Monografiju. Mislim da nije uspio ni završiti rečenicu oboje smo skočili i kazali, da naravno, idemo raditi. Knjiga je zapravo pečat jednog vremena.
Dvije i pol godine smo radili a neko nas je vrijeme i korona usporila, uz to su Vedranove stanke zbog filmskih setova i setovima televizije, ali beskrajno me raduje što kroz to vrijeme, koga god smo nazvali Vedran i ja i potražili pomoć, pozvali na suradnju, na sam spomen Ive Gregurevića ljudi bi se odazivali.
To je nevjerojatno kako je on ljude nekako zadužio, emocionalno, svojom umjetnošću ali možda i više kao čovjek jer Ivo je bio NAŠ, ravne slavonske duše, volio je Posavinu, Slavoniju, volio je Hrvatsku, njega kada gledate na pozornici ili na filmu imate dojam da netko od nas progovara.
On je glumio i onda kada nije glumio, on je apsolutno rođeni glumac. I onda čak pomislite na trenutak, gle kako je to jednostavno, kako jednostavno rečenice izlaze iz Ive, te grimase, to bi i ja mogla…ali ne, to je jedino on tako mogao. Vjerujem da je Ivo veliko nadahnuće mladima, smatra Miroslava i nastavlja,
Najveći veleposlanik hrvatske kulture
Kada Ivu gledam u Kiklopu kako laje na sijalicu, ili u Priči iz Hrvatske kada ulazi u sobu u kojoj ga dočekuje Mustafa Nadarević, Ivo ne progovara niti jednu jedinu riječ ali mu se na licu sve vidi, u njegovim očima, to su mogli samo veliki glumci. On je kalibar zapravo jednog Johna Waynea ili Jean-Paul Belmonda. On nije Hollywoodski poznati svjetski glumac samo zato što hrvatski nije engleski jezik, što Hrvatska nije gospodarica filmske industrije već netko drugi.. Teško nam je možda povjerovati da smo imali takvog čovjeka za prijatelja, glumca, suradnika, no on je zapravo bio najveći veleposlanik hrvatske kulture.
Poseban oproštaj od Ive
Ja sam se htjela oprostiti sa Ivom, priča nam Miroslava, na jedan malo drugačiji način. Ova Monografija ima više od 500 fotografija iz Ivinih kazališnih predstava, iz filmova te jednu posebnost jer je ovo prva Monografija u Hrvatskoj i njeni čitatelji mogu pomoći QR koda očitati i odgledati kompletnu Ivinu predstavu Đuka Begović i isječke iz 4 Ivina filma.
Završavamo Monografiju na jedan vrlo neobičan način njegovom biografijom kada je rođen i kada je otišao na neko bolje mjesto a meni se nije činilo da je to pravi kraj knjige pa se nisam htjela vezati za taj 1. siječanj 2019.g., nisam htjela da svi mi koji Ivu volimo i koji nam fali nam to bude kraj.
Sjetila sam se jedne fantastičke emisije Roberta Knjaza Svlačionica. Ivo je bio gost u toj emisiji i kada ga Knjaz upita što bi ti Ivo bio da nisi glumac, čime bi se ti bavio, Ivo je odgovorio: Ničim, ja ne znam ništa drugo raditi, ja znam samo glumiti. Pa dobro, kazao je Knjaz, što bi bio u drugom životu, upitao je. Dobro, veli Ivo, u drugom životu ja ću biti ribar. I to je kraj knjige. Ja želim vjerovati da je Ivo tu.
44 glumca i redatelja .. o Ivi
Monografija slavi Ivu Gregurevića, sve ono što je dao hrvatskom filmu, kazalištu, radio dramama, televizijskim serijama. U Monografiji postoji blok sjećanja prijatelja i suradnika na Ivu gdje je 44 glumaca, redatelja, njegovim prijatelja pišu svoja sjećanja kakav je Ivo bio kao čovjek, zajedničkim uspomenama, događajima.
- Kao što je akademik Boris Senker fantastično pisao o njegovim kazališnim ulogama, filmolog Daniel Rafaelić o njegovim filmskim ostvarenjima i ostvarenjima u televizijskim serijama, urednica Dramskog programa Hrvatskog radija Lada Martinac Kralj o njegovim radijskim ulogama i vi ste pisali o utemeljenju i povijesti festivala Dani hrvatskog filma u Orašju koji u posljednje tri godine nosi njegovo ime.
Vedran i ja cijelo smo ga vrijeme osjećali uz nas, mi smo se sjećali za njega, jer nismo imali priliku ništa upitati dok smo to radili, jer ga više nije bilo. Mislim da smo se svega dobro sjetili i da bi Ivo bio zadovoljan sa nama, zaključuje urednica Monografije Miroslava Vučić.
Za Posavinu.org piše: Nada Koturić