Gupčeva lipa i u Posavskoj Mahali

U kasnu jesen 1945. godine još su se debelo osjećale posljedice tek nedavno završenog Drugog svjetskog rata. Po uriji, koja se nalazila preko puta mjesne škole, oko razrušenog bunkera, još su u nebo zijevali krateri nastali djelovanjem avionskih bombi, koje su okončale posljednju bitku u ovom dijelu svijeta.

E tu, oko te urije, natiskane su bile Vranjića kuće. Iz tih par kuća rat je odnio dvadeset i petero Vranjića. Stoga se svaka živa, osobito muška, glava smatrala blagoslovom Božjim.

Velika je radost nastupila u Tadijinoj kući kad mu se, oko Male Gospe, iz Hercegovine, iz neke rasute domobranske pukovnije, vratio sin Franjo, rođen 1920.

Zajedno s preživjelom mladeži izlazio bi i on, nedjeljom poslije podne u igru, kod kapele, koja je jedina bila ostala neoštećena na uriji. Učinilo mu se kako bi bilo prikladno, uz kapelu, posaditi kakva stabla da ljeti hlad prave.

I tako i bi. Posadio je Franjo te jeseni četiri lipe na svaki ćošak po jednu. Nedugo iza toga, jedne kišne večeri, kad su se u Tadijinoj kući spremali na počinak, zalupali su ljudi u kožnim kaputima na njihova vrata tražeći Franju.

Odveli su ga preko urije u tamnu, kišnu noć i niko ga nikada više nije vidio.

Te Franjine lipe su dočekale da se u njihovu hladu izgradi Spomen park u Posavskoj Mahali i da se na jednom od memorijalnih stupova upiše i njegovo ime: Vranjić, Tadije, Franjo 1920. – 1945.

Prošle godine uz jednu davno usahlu, osušila se još jedna Franjina lipa. Kako ne bi nekontrolirano pala, odrezana je, a prije neki dan i panj joj je izvađen.

Na njeno mjesto posađena je posebna mlada lipa, dar Hrvatskog šumarskog instituta. Posredovanjem našeg Posavljaka dr Tomislava Dubravca, dobili smo klon Gupčeve lipe, koja će svojom pričom dopuniti ovdašnju i očuvati živu memoriju našeg naroda, bio on u Posavskoj Mahali ili Donjoj Stubici.

I ovoga puta bilo je Vranjića kad se sadila lipa. Među njima i jedan Franjo, u selu ga zovu Mili ili Riro.

Sađenjem Gupčeve lipe počele su pripreme za Dane sjećanja na hrvatske žrtve Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća.

Luka Jurić