Pripreme za organiziranje "Svjetskog kongresa Općine Domaljevac - Šamac i dijaspore" (koji će se održati 23. srpnja 2019.) ulaze u razdoblje završnih dogovora a zatim slijedi operativna provedba. Potkraj ovog tjedna s načelnikom naše Općine Stjepanom Piljić održat će se radni sastanak na kojem će biti razmotrene organizacijske pripreme za ovaj zahtjevni događaj.
Piše: Pejo Gašparević
S velikom radošću idem na taj sastanak na kojem ću iznijeti svoje zamisli o onome što bi, po mojim procjenama. moglo doprinijeti relaksiranju situacije u rodnom Zavičaju. Ovdje ću, ukratko, s čitateljima podijeliti dio svojih ideja koje kanim ponuditi "tamo gdje rođen sam ja."
Nogometni stadion u Domaljevcu, na Jelasu, u najkraćem mogućem roku treba dobiti ime po našem legendarnom igraču Stjepanu Ivić -Braci. Predložit ću da se već na "Svjetskom kongresu Općine Domaljevac-Šamac i dijaspore" donese odluka po kojoj će igralište na Jelasu trajno dobiti sljedeće ime: "STADION STJEPAN IVIĆ - BRACO," te da se takva odluka kao neponištiva uvrsti sve moguće dokumente u kojima se spominje Domlječki nogometni klub. Stjepan Ivić Braco je općedomlječka vrijednost koji zaslužuje da mu se njegov i naš Domaljevac oduži.
O ovoj mojoj ideji već sam upoznao nekolicinu svojih prijatelja, suradnika i poznanika i svi su izrazili suglasje s takvom zamisli. Naš Braco je ikona Domlječkog nogometa kojeg su krasile plemenite ljudske vrline i privrženost Zavičaju. Braco je svojom lepršavošću pokreta na terenu nadahnjivao suigrače i impresionirao publiku. Braco je izvan terena svoju pozitivnu ljudsku energiju, na jedan posve nenametljiv i njemu svojstven način, prenosio na druge i tako stvarao ugodno ozračje. Njegovi postupci na terenu i izvan terena bili su spontani, nepretenciozni, ali upravo zato i dojmljivi. Domaljevac je iznjedrio više nogometaša s većom karijerom od Bracine te i njima treba odati počast. No, i Braco je imao talenta i nogometnog potencijala za mnogo veću karijeru, ali stjecajem okolnosti on je ostao duže od dvadeset godina igrati za Domlječki klub. Bracina nogometna karijera, upravo zbog toga, ima svoju originalnu blistavost i sjaj kojim treba opečati naziv našeg stadiona na Jelasu.
Predložit ću "Svjetskom kongresu Općine Domaljevac-Šamac i dijaspore" ustoličavanje u Domaljevcu FESTIVALA VIOLINE I ŠARGIJE. Domlječki Trg je izvrsno mjesto za održavanje takvog festivala za kojeg vjerujem da bi se uz dobru marketinšku pripremu i pažljivu organizaciju mogao afirmirati kao važan kulturološki događaj na koji se rado dolazi. Šargija i Violina, kao instrumentalni par (dvojac), simboliziraju dodir svjetova. Violina se pojavila u 16 stoljeću u Italiji i produkt je Zapad dok šargija stiže u 15 stoljeću u BiH s Istoka. Riječ violina dolazi od latinske riječi VITULA koja označava žičano glazbalo- Naziv šargija proizilazi iz turske riječi SARKI koja označava Istok. Katolici u BiH, to jest i u Posavini počinju svirati šargiju krajem 19. stoljeća kad je postalo očigledno propadanje Osmanlijske vlasti. U doba moje mladosti u Zavičaju je osobito bio popularan napjev: "Oj šargijo tijelo ti je bijelo, svud te lola nosio na prelo."
Evo još nekoliko stihova o šargiji:
"Oj, šargijo, drvo javorovo, 'ko te svir'o nikad ne bolov'o.
Oj šargijo žice ti od zlata, dosta si mi otvorila vrata!
Oj, šargijo od drveta suva, gdje te nema, tu je kuća gluva.
Oj, šargijo, dulja od metera, ti si loli ručak i večera. "
Instrumentalno zajedništvo violine i šargije je glazbeni fenomen koji svoje ljubitelje ima osobito u Posavini ali i Srednjoj Bosni. Paralelni tonovi šargije i violine stapaju se u originalnu zvukovnu cjelinu u kojoj na čudesan način odzvanjaju svjetovi u dodiru (Zapad i Istok). Pjevači u takvom instrumentalno -tonskom dodiru svjetova svojom ulogom naseljavaju ovaj glazbeni ugođaj dimenzijama konkretnih životnih vrenja opjevanih u stihovima.
Također ću "Svjetskom kongresu Općine Domaljevac-Šamac i dijaspore" predložiti utemeljenje Gospodarskog kluba (komore) koji bi okupljao poduzetnike u Zavičaju i dijaspori radi poticanja gospodarsko-poduzetničkih aktivnosti u Zavičaju. Osobno poznajem naše ljude iz Zavičaja koji su na Zapadu stekli golemo poduzetničko iskustvo i poduzetničke kompetencije. Njihova iskustva i kompetencije su dragocjeni resursi koji, ako se bude s njima mudro postupalo , mogu oplemenjivati rodni Zavičaj.
Predložit ću osnivanje institucije koja bi se bavila prikupljanjem i arhiviranjem svekolike građe o povijesti prostora obuhvaćenog sadašnjom Općinom Domaljevac-Šamac. Taj arhiv, u koji bi se slijevali dokumenti, zapisi, fotografije, knjige, sjećanja, novinski članci, video i televizijski uradci...., koji se bave Zavičajem, zapravo bi bila Zavičajna memorija koja se ostavlja u naslijeđe budućim naraštajima.
Imam još prijedloga, ali ovaj put toliko od mene uz poruku: Još u svići ulja ima!
Za Posavinu.org piše Pejo Gašparević
17. travnja 2019.