Trovači stvaraju zbrku. Zastrašuju nas, nagovaraju da ih odaberemo za svoga bodygurda. I meleka svoje nacije. Huškači, loši novinari, šire fake news. Svijet se ušćavio od njihovih laži i propagande, neručenih story o našim duhovnim vukodlacima.
Utočište nalazimo u pripadnosti kvazi zajednicama, religiji, partiji, fb grupama istomišljenika. Bijeg u kvazi religiju je praznovjerje (vjera je nešto drugo). U pogrešnu partiju, obmanjivanje. Istomišljenici na fb su većinom nama nepoznati ljudi koje vjerovatno nikada nećemo upoznati. Strahotrovači kucaju u nas svoje projekte kao tupe klinove. Prešućuju nam svoje tajne planove. A mi ih slijedimo. Step by step.
Dokle?
Djeci opada kosa zbog pomanjkanja vjere u budućnost. Crtaju po tijelu lobanje, tetoviraju imena pokojnika, dok im se ne ohlade prsti. Zamotavaju se u zastave, zbog kojih su išli, otac na sina, komšija na komšiju.
Mrtvi silaze s nebesa kao uskrsli grčki bogovi. Četnici, ustaše i balije vode boj. Sve junak do junaka. Spasitelj do spasitelja. Više neprijatelja, a bogme ni junaka, nema na cijelom svijetu nego što je kod nas.
Prošlost je sadašnjost. U budućnosti smo u Njemačkoj. Na koncu smo pod zemljom. Svi do jednoga!
Pišu, drže govore, obilaze razvaljene gradove, obećavaju da će zakrpati naše rane, popraviti sve kvarove, a prešućuju da su oni jamu kopali u koju pljuju, pružajući nam ruku spasa.
Ama, lažu nas!
Svijetu je dosta rata. Dosta obećanja. Dosta čudotvoraca. Dosta mrzitelja. Niko se mržnjom nije obogatio. Čak i oni koji su u ovom ratu naizgled pobijedili, su izgubili.
Svoj grad.Svoje komšije. Svoju djecu. Izgubili su sebe.
A dobili su gadnu bolest, rak duše, laž i mržnju, koje prenose na sljedeća pokoljenja. Te duhovne počasti su prokletstvo, koje će ponijeti sa svojim smrtnim prahom.
Laž je najbrži put da se čovjek živ zakopa, dok je mržnja strah od sopstvene nemoći da se poštuje i voli.
Na koncu, taj strah od nečega što bi nam se moglo desiti, nemaju oni koji nas zastrašuju. A zašto bi ga i imali, kad znaju da imaju svoju vojsku. Svoje ustaše, četnike, mudžahedine.
Oni dobro poznaju naše takozvane neprijatelje, druže se sa njima, zajedno meze, kupuju u istim skupim dućanima, odlaze na ista putovanja i svoju djecu šalju na školovanje u iste zemlje.
Oni su samo ono što smo im mi omogućili. A mi smo ono što smo im dopustili da od nas naprave.
Poznavala sam ženu koja je imala iracionalne strahove. Jednog dana je otišla do stravaruše da joj salije stravu. Stravaruša je istopila olovo, izlila ga u hladnu vodu. Skulptura u zdjeli je ličila na veliko ispupčeno srce. Iscjeliteljka joj je prstom pokazala neman u sredini srca, a potom rekla :“ Zažmiri, zamisli vuka i gledaj ga u oči, a onda ispij vodu u kojoj pliva tvoj strah.“
Žena se više nije bojala.
Za GIP piše Ruzica Kopačević-Miličević