Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
Jedna je majka
Ostarjela majka i kosa je sijeda,
usobi je sama i kroz prozor gleda .
Boga moli, s krunicom u ruci,
kad doći djeca i njeni unuci.
Dođi sine, ako moraš ti ponovo idi,
bar još jednom, da vas majka vidi.
Toliko je tereta, na plećima mojim,
Svtako od nas koraca, putevima svojim.
Živi sama, otključana vrata ,
Njene ruke, vrjednije od zlata.
Dugi dani, a još duže noći,
Boga moli, kad će djeca doći.
Prijatelji, sada dobro znajte,
dok je živa, majku poštivajte.
Iz groba vas, više čuti neće,
Tad ćeš za nju, samo paliti svijeće..
Stihovi: Ilija Kovačević