Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
ZLATNA RAVNICA
Slavonijo, zlatna si ravnica,
ti si bila naša uzdanica.
A sad pusta, stoje tvoja polja,
politike naše, to je bila volja.
Slavonijo, loše nam se piše,
tvoju mladost, svuda raseliše.
Osta sama, bez sinova svoji,
sela pusta tek po starac koji .
U svijet idu, prodaju imanje,
mladi kadar, a veliko znanje!
Njemačka, Irska, odredišna cesta,
dok Hrvatska, za njih nema mjesta.
Dal će ikad, oni se vratiti,
Ili,sve to, lako zaboraviti.
Srce boli, odluka je teška,
Što odoše, nije do njih greška.
Stihovi: Ilija Kovačević