Kako i svake, tako smo i ove, 2020. godine marljivo radili, ispunjavali radne obveze, dan po dan planirali aktivnosti i radovali se godišnjim odmorima i ljetovanju na moru. No, onda je došla pandemija i uništila sve planove za ovu godinu, bilo poslovnoga ili drugog značaja. Taj je sitni virus naštetio svjetskoj ekonomiji, prisilio milijune ugostitelja i drugih privatnika na nenadane restrikcije i otkaze milijunima ljudi.
Običan je čovjek osjetio na sebi gorku promjenu i strah prema sutrašnjici. Isus se u evanđelju očituje o očaju i beznađu, te daje mnogima nadu unatoč mučnoj tadašnjoj situaciji govoreći da se ne trebamo bojati, da je svakom danu dosta njegove muke i da su naše vlasi na glavi izbrojane. Čemu onda panika? Nisu li beznađe i razočaranje dio kušnje koju trebamo proći na vijugavoj životnoj stazi. Isus nikome nikad nije davao lažnu nadu ohrabrenja ili neopravdanog optimizma. I sam je prošao kalvariju da bi dokazao svijetu kako treba proći kroz uska vrata muke i patnje u život vječni i uskrsnuće.
Nedavna izjava znanstvenika Ivana Đikića o koronavirusu da ne bismo trebali ništa planirati u ovoj godini djeluje suviše stresno i upozoravajuće slušajući ušima nas običnih laika. Neki poput pobornika teorija zavjere idu potpuno daleko tvrdeći da je ova pandemija planirana za uspostavu i probu 5G mreže. Nisam pobornik nijedne teorije koja će dati suvislu prognozu i reći što nas čeka nakon što ova kriza prođe i ode. Živimo dan po dan i mjesec po mjesec. Ako su naši preci mogli na goloj zemlji punoj kamena i suše odgojiti i othraniti djecu u najezdama mnogih bolesti, i mi ćemo, vjerujem, ovu krizu koronavirusa probaviti sa što manje posljedica za ekonomiju.
Ova nas je kriza više vratila livadama i njivama i rekla da je ono što posadimo vrijedno truda i brige i da nikad ne ostavimo zemlju zapuštenu korovom i dračom. Ova je kriza apel majke prirode da je ne zagađujemo i da je čuvamo kao dragocjeno blago čovječanstva. U ovom svemu što nas pogađa ima zlokobnih pojedinaca koji zarađuju na muci ljudi i podižu cijene živežnih namirnica.
Takvi su najgori otrov čovječanstva i obično u krizama otkriju pravo zlokobno lice.
Bilo ih je i za vrijeme drugih težih kriza. Uz čvrstu vjeru u bolje sutra kročimo ovom krizom postepeno, korak po korak uz mjere opreza i uspjet ćemo svladati sve prepreke koji stoje pred nama. Na pamet mi pada izreka o življenju i općenito životu velikoga njemačkoga filozofa Immanuela Kanta: Gledajmo na život kao na dječju igru u kojoj ništa nije ozbiljno osim poštenja.
A poštenja danas itekako fali.
Izvor kerigma-pia.hr, piše: Ivan VRLJIĆ