TUZLA, 22. veljače (FENA) -
OTVORENO PISMO
Visokom predstavniku u BiH, Valentinu Inzku
Voditelju delegacije EU u BiH i Posebnom predstavniku EU u BiH, veleposlaniku Peteru Sorensenu
Veleposlanstvu SAD u BiH, veleposlaniku Patricku Moonu
Veleposlanstvu Savezne Republike Njemačke u BiH, veleposlanici Ulrike Mariji Knotz
Veleposlanstvu Ruske Federacije u BiH, veleposlaniku Alexanderu Botsan-Kharchenku
Veleposlanstvu Republike Hrvatske u BiH, veleposlaniku Tončiju Staničiću
Veleposlanstvu Republike Turske u BiH, veleposlaniku Ahmetu Yildizu
Uredu Vijeća Europe u BiH, voditeljici Mary Ann Hennessey
Medijima
Poštovani,
Pozorno prateći događanja oko ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini, počevši od tzv. travanjskog paketa iz 2006. godine pa Butmirskog i Prudskog sporazuma te kasnije i sve do danas kroz provedbu presude Suda u Strasbourgu, a što je sve vezano i za promjenu Izbornoga zakona BiH te od lani aktualiziranih nastojanja ka reorganizaciji Federacije BiH, Županijski odbor Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine Soli ima odgovornost prema svojim biračima iznijeti stajališta vezana za spomenute procese.
-Ustavne se promjene moraju dogoditi čim prije jer bi odugovlačenje s njima u dogledno vrijeme imalo za posljedicu tek puko formaliziranje posljedica rata. Tada to ne bi bile promjene nego cementiranje etničkih podjela.
-Ustavne promjene moraju biti cjelovite u smislu biranja članova Predsjedništva BiH, zastupnika u Parlamentarnu skupštinu BiH i delegata u Dom naroda Federalnog parlamenta te se moraju odnositi na cijelu državu.
-Ostanak odnosno uspostava multietničkih regija kao načela teritorijalnog organiziranja u BiH je nužnost ispod koje se ne bi smjelo ići. Jedino bi tako konstitutivni narodi i „ostali“ imali priliku konzumirati tu konstitutivnost u punom kapacitetu na cijelom području BiH.
-Reciprocitet kod uspostave prava jedne etničke skupine na jednom području s pravima druge etničke skupine na drugom području (primjerice, županija u Federaciji BiH) može doći u obzir jedino ako će se takvo pravilo naći u najvišem pravnom aktu i u zakonu, tako da njegova provedba bude neupitna i da vremenom ne bude ostavljena na volju političkim strankama ili nekim drugim interesnim skupinama.
-Prihvatljivo bi rješenje moglo biti i uspostava tzv. kvota za "manjinski narod" kojima bi bio zajamčen broj predstavnika "manjinskog naroda" u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti u "regiji" s većinskim drugim narodom. Mjerilo kod utvrđivanja tzv. kvota mogao bi biti popis pučanstva iz 1991. godine, s time da se nikako ne bi smjelo dopustiti da predstavnike jednog naroda bira drugi, većinski narod.
-Multietničnost u punom značenju se izgubila u svakom dijelu BiH, pogotovo u mogućnosti ostvarenja ustavnih prava malobrojnijeg naroda u sredini s većinskim drugim narodom. Dosadašnje poimanje multietničnosti, zapravo je do kraja obezvrijedilo politička, pa i stvarna, prava „manjinskih naroda“. Dovedeni su pred izbor da se asimiliraju u većinu ili odu.
I jedno i drugo vodi k faktičnoj dekonstitutivnosti „manjinskog naroda“ na tome području. Ukoliko ubrzo ne dođu promjene, rezultat će biti tri etnički čiste cjeline u BiH.
-Iz iskustva konstitutivnog hrvatskog naroda na području Tuzlanske županije, a koja se od drugih županija u Federaciji BiH, može biti, razlikuje tek po tome što preferira asimilaciju kao demokraciji prijemčiviju metodu i, zapravo, asimilaciju, svjesno ili nesvjesno, koristi za svođenje hrvatskog naroda na nebitan politički čimbenik, navest ćemo dva primjera: jezika kao najvažnijeg identiteta s nacionalnosti i zapošljavanja kao najvažnijeg znaka mogućnosti pristupa institucijama vlasti te javnim ustanovama i institucijama i kao glavnog razloga ostanka ljudi na svome.
-Niti u jednoj „državnoj“ školi u Tuzlanskoj županiji učenici ne mogu naučiti hrvatski jezik niti im se otvara u tim školama mogućnost da kroz nastavne programe prakticiraju hrvatsku tradiciju i kulturu. Čak što više županija ne ostavlja ni mogućnost pomaganja učenicima hrvatske nacionalnosti pohađanje nastave u Katoličkom školskom centru u Tuzli.
-Gotovo ni u jednoj instituciji, ustanovi i društvu kojima upravlja Tuzlanska županija u strukturama rukovođenja i zapošljavanja nije provedena ustavna odredba o ravnopravnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda. Tako je u županijskoj administraciji i tako je u administracijama općina u Tuzlanskoj županiji. I dok je tomu tako, svatko tko ukaže na kršenje Ustava bio bi pogrdno i neprijateljski etiketiran. Od rata do danas ovdje na političkoj sceni nije provedba Ustava nego je na sceni provedba volje mnogobrojnijeg naroda, bez obzira koja je politička stranka vladajuća.
-Odgovornost za neprovođenje ustavnih prava konstitutivnog hrvatskog naroda u Tuzlanskoj županiji je na političkim strukturama mnogobrojnijeg naroda i na predstavnicima međunarodne zajednice. Ukoliko se ubrzo ne pronađu mehanizmi zaštite prava malobrojnijeg naroda u sredini s većinskim drugim narodom, sva priča o ustavnim promjenama, reorganizacijama i multietničnosti kao prednosti ili bogatstvu različitosti, postat će deplasirana. Neodlučnost ili nezainteresiranost europskih i svjetskih silnica za učinak će imati etničku podjelu Bosne i Hercegovine.
S poštovanjem,
Županijski odbor HDZ BiH Soli
Mijo Krešić, predsjednik