Priznajem kako je finalna utakmica Kupa BiH HOK Domaljevac - OK Mladost Brčko odigrana u Orašju dodatno rasplamsala moje Zavičajne emocije. Priznajem da sam uz mnoštvo obveza svim srcem i dušom želio tog dana 13. ožujka 2022. godine biti dio toga za Zavičaj velikog sportskog događaja. I pošlo mi je za rukom ishoditi toliko vremena taman da mogu otići na tu veliku utakmicu u Orašje.
Priznajem - u trenutku kad je odlučeno da će HOK Domaljevac biti domaćin tog finala u Orašju stupio sam u akciju medijskog približavanja tog događaja čitateljskoj publici. Priznajem da sam svjesno danima uoči utakmice na stranici Posavski Zavičaj objavljivao stručne procjene i gledanja na to finale onih persona koji znaju što je odbojka i koji imaju što reći o tom finalu.
Priznajem kako sam u tim tekstovima nastojao biti informativan i sadržajan ali i s nijansom mobiliziranja javnosti odnosno pojačavanja interesa za tu utakmicu. Priznajem kako sam pri tomu pokušao prakticirati mobilizacijske modele kakvim se koriste sportski pismene sredine kad im njihovi klubovi postižu uspjehe.
Priznajem da me nakon finalnog meča, koji je napunio dvoranu u Orašju, zvalo više osoba i komplimentiralo tom angažmanu moje malenkosti. Priznanjem da je serijal tekstova na stranici Posavski Zavičaj posvećen odbojkaškom finalu Kupa BiH izazvao posebno zanimanje ljudi iz svijeta sporta koji su me zvali ili mi slali poruke u kojim izražavaju svoje zadovoljstvo takvim medijskim pristupom nadolazećoj finalnoj utakmici.
Priznajem da mi je odbojkaški i sportski autoritet Tomislav Ćošković, između ostalog poručio i ovo: "Teško može netko nadmašiti vaše pisanje." Priznajem kako mi je Ivo Ivić , odbojkaš međunarodne klase, iz Austrije poručio ovo: "Pejo, želim Vam se zahvaliti na ovakvom medijskom praćenju događaja u našem klubu i Zavičaju. Lijepo je pročitati sve ove objave, to puno znači nama koji smo nekada igrali, bili i još smo dio HOK-a."
Priznajem da me dirnuo poziv predsjednika kluba Vlade Blažanović u kojem je napisao ovo: "Poslije utakmice pozvan si ma malu feštu (bez obzira tko pobjedi) u Domaljevcu u lovačkoj kući." A od kapetana momčadi Davora Dominkovića dobio sam ovakav poziv koji me dojmio jer kapetan je kapetan: "Ako ste u mogućnosti dođite ispratiti utakmicu uživo, a poslije utakmice ste pozvani n feštu u lovačku kuću u Domaljevcu," napisao mi je kapetan Dominković.
Priznajem da me nekoliko dana nakon utakmice nazvao odbojkaški znalac Dragan Božić (koji je bio izbornik i odbojkaške reprezentacije BiH i odbojkaške reprezentacije Hrvatske po čemu je ravan nogometnom treneru Ćiri Blažević koji je također bio izbornik nogometnih reprezentacija BiH i Hrvatske), te smo u malo temeljitijem razgovoru izanalizirali finalnu utakmicu u Orašju i cjelokupni ambijent koji je pratio taj sportski događaj.
Priznajem kako sam u nekoliko svojih razgovora s Draganom Božić unaprijedio svoje poznavanje odbojke i odbojkaških zamisli. Priznajem kako sam se i na fešti u lovačkoj kući u Domaljevcu osjećao fenomenalno.
Priznajem kakao me ta fešta inspirirala da predložim da se navijači HOK Domaljevac ubuduće zovu NEUNIŠTIVI što je i prihvaćeno. Priznajem da je danima prije finala, te na samoj finalnoj utakmici u Orašju i poslije utakmice na fešti u Domaljevcu bilo lijepo biti Domaljevčanin/Domlječanin i Posavac/Posavljak. Priznajem kako je sve to skupa bio nezaboravan blagdan sporta za naü portal kazao je Pejo Gašparević.
Uredništvo portala