Posavinu sa stogodišnjom tradicijom košaraštva nekada su krasile najveće plantaže košaračke vrbe u Europi. Masovna proizvodnja raznih proizvoda od vrbovog pruća danas je ipak prerasla u pojedinačnu, a organizirano se bavi tek nekoliko košarača koji su razvili biznis proizvodnje najrazličitijih košara i pletenog namještaja vrbovog pruća.
Obiteljski posao
Jedan od takvih je i Marijan Josić, vlasnik tvrtke Duo Domaljevac, koji je nastavio obiteljsku 50 godina dugu tradiciju. U proizvodnju su uključili 80-ak kooperanata iz Domaljevca, Grebnica, Matića i Oštre Luke.
Ovo su dani kada se prisjećam svibnja 2014. jer ta je katastrofalna poplava odnijela sve ono što smo strpljivo i uporno godinama stvarali. Krenuli smo duboko ispod nule jer oko 25 dana se poplavna voda zadržala, dubine oko tri metra. Tada sam sa suprugom razmišljao što dalje, ići u inozemstvo ili ostati. Mi smo se ipak odlučili ostati. Moja obitelj nikada nije išla iz Domaljevca i ne planira to učiniti. S takvom odlukom slaže se i supruga Katica koja potječe iz Matića iz koje su potekli vrsni košarači i gdje se i danas zadržala ta proizvodnja.
Uspjeli smo ove godine vratiti normalne tokove poslovanja, svoje stare kupce, čak povećati proizvodnju. Zaokružili smo ciklus od proizvodnje sirovine jer imamo svoje plantaže, preradu, kooperante na terenu. Gotovo sve proizvode plasiramo u inozemstvo u Njemačku i Austriju, a čak smo uspjeli pronaći kupce i u Americi (Saint Louis). Surađujemo s Hercegovinom preko trgovačkih centara u Livnu, Mostaru, Širokom Brijegu, Međugorju, gdje se prodaja povećala osobito za svatovske košare. Iako smo mali, konkuriramo Kinezima kvalitetom, no uspijevamo u toj tržišnoj i neumoljivoj “borbi” - kaže nam Marijan.
I dok Posavke radije u ruke uzimaju neke ručne radove, Marijanova supruga Katica pak radije u rukama oblikuje najfinije košare, gotovo umjetničke vrijednosti. Od nje doznajemo više potankosti obiteljskog biznisa.
Uz sve obiteljske obveze, možda sada najviše oko maturantice, uspijem napraviti i pokoju lijepu košaru. Kad čovjek voli svoj posao, ništa nije teško. Volim Domaljevac, obožavam svoju kuću i tu mi je najljepše. Mladi drugačije gledaju na ove zanate jer moju maturanticu Mariju više zanima škola, no djeca neka biraju svoj put, a naš je put košaraštvo. Zanat obožavam, volim kreativnost, dekoracije, nešto novo, uvijek neku novu mustru košare. Ma uspijemo mi
kaže Katica uz osmijeh, uz sve obveze, otići na kavu, prošetati i to sve bez stresa na koji se tako često pozivaju svi koji dolaze s tzv. Zapada.
I mi smo "Zapad"
Pa Zapad je i kod nas, samo ako se želimo više potruditi i biti zadovoljni onim što imamo - zaključuje Katica i dodaje: - Naravno, ne osuđujem nikoga tko je otišao, svatko ima svoje razloge, osobito kada su djeca u pitanju. Na kraju posjeta obitelj Josić ne propušta kazati kako se njihov program dovoljno ne potiče.
Iako se baziramo na ručnom radu i programu koji je cijenjen u Europi, nažalost, u FBiH to se ne prepoznaje. Županija nas prati poticajima, ali na federalnoj razini to izostaje, zaključuje Marijan Josić.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić