I ove, kao i prethodnih godina u nizu sve od 1996. u odžačkom kraju koncem svibnja obilježeni su Dani sjećanja. Prigoda je to u kojoj se ovdašnji puk prisjeća stradanja hrvatskog naroda iz vremena Drugoga svjetskoga rata i neposrednog poraća, odnosno komunističke diktature koja je nastupila po samom završetku ratnih operacija. Današnji dan je bio dostojanstvo i pijetet žrtvama. Još jednom smo dostojanstveno, skrušeno i ponizno molili i zahvalili za podnesene žrtve ovih 3.411 mučenika za stradanja i slobodu svoga naroda.
Svetu misu je predvodio dr. Franjo Komarica kojega je kao i sve svećenike, časne sestre, političke djelatnike te sve drage goste, s ove i one strane Save pozdravio i zahvalio im se župnik Pos. Mahale vlč. Pavo Brajinović riječima:
Draga braćo i sestre, dragi naši prijatelji! Od srca pozdravljam sve nazočne koji ste danas došli u ovo mjesto, na ovu svetu zemlju, mučeničkom krvlju natopljenu, krvlju poginulih naših očeva i majki, braće i sestara, naših palih branitelja, koji su pobijeni samo zato što su voljeli i branili svoje, prag svoga doma, svoju obitelj i ponos svoga naroda i ovog našeg lijepog posavskog, odžačko - podvučijačkog kraja. Odakle god došli, dobro nam došli dragi prijatelji. Čast mi je danas kao župnik ove „ZAJEDNICE VJERNIKA“, Posavska Mahala: * Pozdraviti braću svećenike i časne sestre na čelu s našim dragim biskupom, mojim dragim školskim kolegom, dr. Franjom Komaricom koji će danas slaviti svetu misu sa svima nama i moliti za naše poginule branitelje, i nas, njihove potomke koji dođosmo poslije njih. * Pozdravljam sve političke djelatnike, na čelu s predsjednikom Čovićem, dopredsjednikom Republike srpske Josipom Jerkovićem, * Đuru Topića, predsjednika Vlade Županije Posavske, kao predstavnika županijskih vlasti i institucija, * i našeg načelnika Jakova Ivankovića i sve drage nam goste, s ove strane Save i sve političke djelatnike, udruge i drage prijatelje s druge strane Save iz zemlje Hrvatske. Braćo i sestre!
Mi danas nismo ovdje što nekoga mrzimo, mi smo ovdje što svoje poginule, ubijene i nestale volimo i zato smo došli da se za njih molimo. Upravo misao uskrsnuća nas je ovdje dovela da ispovjedimo svoju vjeru u prekogrobni život moleći za naše heroje koji svoje živote položiše na oltaru naše drage domovine.
Same činjenice najbolje govore o ovome danu: * 3.411 poginula, ubijena ili nestala naša branitelja čija su imena napisana u „spomen parku“, koji smo prošle godine njima u čast otvorili i blagoslovili i kao znak ovog naraštaja postavili, želeći posvijestiti stradanja Hrvata ovog odžačko podvučijačkog kraja, ali i ispričati priču o nama, našoj generaciji i našem odnosu prema našim precima, zavičaju, svijetu i životu i na taj način da im spomen očuvamo! * Preko dvije tisuće udovica što ostaše sa svojom malodobnom i nezaštićenom djecom noseći žig prokazanog, državnog neprijatelja kroz čitavo vrijeme trajanja države Jugoslavije.
* Više stotina siročadi koji se rodiše poslije smrti njihovih otaca, među koje spadam i ja i nikada ne osjetismo ljubav svojih poginulih očeva, koji život svoj položiše da bismo mi njihovi potomci danas ovdje živjeli.
* Nigdje se ne može pročitati ali smatram da treba naglasiti i jednu nepobitnu činjenicu zapamtiti i mladim generacijama pričati: ovi poginuli naši branitelji su jedini kontigent hrvatske vojske toga vremena, koji nije krenuo na Blajburg, nego je ostao hrabro na pragu svog obiteljskog doma, braneći svoju djedovinu, svoju obitelj i ovu nam dragu posavsku zemlju i tu na svome pragu položiše svoje mlade živote i svojom junačkom krvlju natopiše ovu dragu nam rodnu grudu.
* Naš dolazak danas njima u spomen ponovno želi posvijestiti:„Navik živi ki zgine pošteno“! Braćo i sestre! Centar svih današnjih zbivanja je sveta misa, ta nekrvna žrtva raspetoga Krista, zato preuzvišeni prikažite je dragom Bogu, za naše poginule i nestale branitelje, nevino pobijenu djecu, masakrirane žene, starce i starice, pobijene po avlijama, šljivicima i vrtlovima i pašnjacima, i za sve one koji danas žive od njihova roda i poroda, za prošlost, sadašnjost, ali i budućnost ovog mučeničkog i patničkog hrvatskog naroda, koji je kroz svoju dugu i krvavu povijest ostao vjeran Bogu i rodnoj grudi do današnjeg dana.
Tako je bilo, dao dobri Bog da tako i ubuduće ostane!
Amen!
Posavska Mahala, 25. 5. 2019. vlč. Pavao Brajinović, župnik
Prigodnu propovijed uputio je biskup Komarica koji je podsjetio da su se „kao Kristovi vjernici okupili i ove godine na zajedničko molitveno i Euharistijsko slavlje, u povodu pretužnih, dramatičnih događanja, koja su se u ovom selu i u okolnim selima odigrali, upravo ovih dana prije 74 godine, na kraju užasnog 2. svjetskog rata“. „Kako je svima vama već dobro poznato, tada su, braneći svoje obitelji, svoje domove, svoju očevinu i djedovinu, braneći dostojanstvo i neupitna, temeljna ljudska prava ovdašnjih starosjedioca Hrvata iz Božjim blagoslovom obilno blagoslovljene Bos. Posavine, dali najviše što su imali, dali svoje živote njih čak 3404 (!) ovdašnja katolika-Hrvata, među kojima i trojica svećenika, njihovih duhovnih pastira“, podsjetio je biskup Komarica. Pozvao je sve okupljene da čine „pravedna, dobra djela“, da se zalažu „za obranu istine i pravde, praštanja, ljubavi i mira“ i za promicanje „Božjeg zakona i Božjih prava te ljudskog dostojanstva i temeljnih, neupitnih ljudskih prava, kao što su pravo na život dostojan čovjeka, pravo na vlastiti identitet, na vlastitu imovinu, na vlastiti dom i domovinu, na svoj jezik, vjeru itd“. Istaknuo je da, u skladu s Kristovim naukom, „moraju biti spremni činiti dobra djela, čak i svojim neprijateljima, praštati onima koji su im zlo učinili ili još čine, blagoslivljati one koji ih proklinju, pa čak i moliti za one koji ih kleveću, ocrnjuju, koji ne govore istinu, nego ju ubijaju i proglašavaju laž za istinu, a nepravdu za pravdu“.
„Prije 70 i više godina u ovoj župi i u cijelom ovom kraju, drevnom zavičaju mnogih od vas ovdje nazočnih, počinjen je od strane ljudi, koji su bili zahvaćeni mržnjom na Boga i na čovjeka, strašan grijeh pred Bogom, a strašan zločin prema međunarodnom pravu. Ovdašnji katolici, vaši očevi, djedovi, braća, rođaci i mještani, bili su žrtve tog grijeha i toga zločina. Svjedoci ste, a i mi s vama, da tu dramatičnu, strašno pogubnu činjenicu desetljećima nisu htjeli uvažavati oni, koji su u ovom kraju, zemlji i državi obnašali - na raznim područjima - odgovorne državne i političke dužnosti. Čak ju se nije smjelo glasno i javno niti spominjati, pa ni u javnim, zajedničkim molitvama, vas, preživjelih mještana, odn. potomaka pobijenih“, rekao je biskup Komarica ističući potrebu da se istinski, objektivno, sveobuhvatno sagledaju i vrednuju sva događanja na koncu i nakon 2. svjetskog rata, te u domovinskom ratu, 90-ih godina.
„I danas ovi vaši prelijepi i plodni krajevi Posavine i Božja stvorenja, osobito plemeniti ljudi koji, po Božjem promislu, imaju i moraju imati ovdje pravo živjeti životom Božje djece, odn. životom dostojnim čovjeka, potrebiti su Božjeg blagoslova, a ne prokletstva, radi ovdašnjih Kajinovih potomaka i njihova užasnog grijeha kojega su počinili na ovom području prije 70 i više godina, a ponovili su ga, nažalost i u ovo naše vrijeme, čemu smo svi mi svjedoci!... Ovaj Dan molitvenog sjećanja na sve mučeničke žrtve ovih vaših selā i župā i ovog vašeg rodnog kraja, na sve koji su nastradali i patili zbog svoje pripadnosti Kristu i njegovoj Crkvi na ovom dijelu vaše prostrane Vrhbosanske nadbiskupije, neka bude prožet vašom istinskom zahvalnošću i ljubavlju prema tom svojevrsnom dragom kamenju, uzidanom u povijesno pamćenje i u povijesno zdanje vaše nadbiskupije i ove naše domovine, ali i u knjigu vječnog života. Njihove žrtve ne smiju biti uzaludne za budućnost vaše nadbiskupije i Kristove Crkve u našoj domovini i u našem hrvatskom narodu, kao što ni Kristova žrtva, koju sada ovdje na oltaru obnavljamo, nije i ne može biti uzaludna, nego spasonosna za nas i za cijeli svijet“, kazao je biskup Komarica.