Brojna i dobro organizirana zajednica Hrvata u Austriji godišnje organizira najmanje 50 kulturno-zabavnih događaja s dužom tradicijom održavanja. Pridodamo li toj brojci i one događaje kao što su koncerti i ostali kulturni događaji koji nisu tradicionalnog karaktera, broj događaja koji su povezani s Hrvatima doseže i brojku od 200 događaja godišnje.
Brojna i dobro organizirana hrvatska zajednica u Austriji, sastavljena od Hrvata iz svih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine organizira veliki broj godišnjih tradicionalnih događaja/manifestacija koje okupljaju veliki broj ljudi. Organizacija tih događaja uglavnom je vezana za hrvatske zavičajne klubove koji su nastali kao potreba za okupljanjem ljudi i njegovanjem hrvatske tradicije, obično vezane za određene krajeve iz kojih dolaze Hrvati. Samo u gradu Beču danas ima najmanje 30 zavičajnih udruga, koje su povezane za krajeve, gradove i mjesta. Svaka od tih udruga ima jasnu organizacijsku strukturu i unutarnju hijerarhiju. Vrijedi istaknuti da se veliki broj tih udruga financira isključivo od članarina i privatnih sponzorstava što je, naravno, jako pohvalno. Gotovo sve te udruge jednom godišnje organiziraju tradicionalnu zabavu, najčešće u pristojnom restoranu ili salonu, sa jednostavnom ponudom na stolu, slavodobitno začinjeno nekom glazbenom zvijezdom. Prije toga, gotovo po pravilu, fešte su najavljene šarenim letcima sa kojih vrište glazbene zvijezde te večeri. Za pristojnu cijenu možete pristojno večerati i uživati u glazbi vašeg (možda) omiljenog pjevača, a zlonamjernici će reć', da je ta bogata ponuda baš po mjeri jednog Hrvata u dijaspori.
Osim što su te zabave dobro organizirane, one su i poprilično unosne, pa organizatori, ako su imalo sposobniji, mogu dobro i zaraditi. Pogotovo onda kad na tradicionalnoj godišnjoj fešti hrvatskog društva/udruge imate priliku slušati Radu Lacković, Halida Bešlića ili Šerifa Konjevića. Uz svo dužno poštovanje prema navedenim glazbenicima još nisam našao poveznicu između njih i hrvatske tradicije i kulture. Ako već inzistirate, osim po iznimnim glazbenim sposobnostima, Šerif Konjević je između ostalog poznat i po pjevanju za vojsku koja ja počinila niz zločina nad Hrvatima. Protiv navedenih glazbenika nemam ništa protiv, i glazba naravno treba biti oslobođena bilo kakvih nacionalnih konotacija, ali se pitam je li prikladno da na tradicionalnoj hrvatskoj zabavi, koja se organizira jednom godišnje, pjevaju glazbenici koji nemaju nikakve veze sa hrvatskom tradicijom i kulturom, bez obzira o kojem hrvatskom kraju govorimo.
Poštujući slobodnu volju i pravo pojedinca na izbor, ostavljam pravo da svi slušaju glazbu koju vole i koja ih ispunjava - privatno. Pitanje je usmjereno organizatorima zabava i onim koji kroz organiziranje takvih zabava vide vlasititu korist. Je li jedan dan u godini, ta jedna jedina tradicionalna hrvatska zabava, može proći bez turbo folk glazbe. Pored čitavog niza hrvatskih glazbenika, folklornih društava, izvođača tradicionalne glazbe, organizatori ipak moraju posegnuti za glazbenicima poput Lackovića i Konjevića, čiji glazbeni izričaj apsolutno poštujem, ali koji s njegovanjem hrvatskih običaja nemaju ništa zajedničko.
Hrvatski indentitet u dijaspori, konkretno Austriji, će ili već jeste zbog čitavog niza različitih problema (biti) ozbiljno ugrožen. Od problema nastave hrvatskog jezika pa do problema novijih generacija sa shvaćanjem hrvatske tradicije i kulture. Ne ulazeći u srž problema, želim istaknuti da vjerujem kako iz poštovanja prema vlastitoj tradiciji i kulturi trebamo biti obzirniji prilikom organiziranja hrvatskih kulturnih i zabavnih manifestacija. Bar taj jedan dan u godini, budimo obzirni i prisjetimo se naše kulturne baštine na prigodan i prikladan način. Sjetimo se višestoljene tradicije hrvatskog naroda, naših starih običaja i naše kulturne baštine, a ako je već potrebno da tu večer obilježi i neka pjevačka zvijezda, posegnimo za nekom od mnoštva njih iz Hrvatske ili BiH. Jer vjerujte, toliko je nadarenih i talentiranih mladih glazbenika koji interpretiraju hrvatsku glazbu. Budimo obzirni i prema mladim generacijama, hoćemo li dopustiti da nam buduće generacije pune folk diskoteke, i hoćemo li se zamisliti nad činjenicom da je jedan dio njih dan nakon obilježavanja vukovarske tragedije završio na koncertu velike folk zvijezde koja se u ratnom vihoru naslikavala s oružjem i pjevala u znak podrške svom mužu, ratnom generalu. Dio iste te generacije na koncerte jedne velike hrvatske pjevačke zvijezde dolazi u odjeći sa ustaškim obilježjima. Objasnite djeci povijest, educirajte ih. Pomoći ćete im. Roditelji, razgovarajte sa vašom djecom na hrvatskom jeziku, iskoristite mogućnost da vaša djeca pohađaju materinji jezik, inzistirajte na tome, borite se za to, to je naše pravo. Dok je jezika i nas će biti.
Piše Robert Pandža /izvor: kroativ.at