Tradicija proslave Uskrsa započinje već početkom korizme kada se svi nečega odričemo a posebno je opisana u obredima velikog tjedna. Na veliki četvrtak je spomendan Isusove posljednje večere, veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Velika subota je dan tišine i molitve. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje.
Lijepo proljetno vrijeme je uveliko doprinijelo da sva četiri dana obreda velikog tjedna garevačka crkva bude puna vjernika. Došli su Garevljani sa svih strana u svoj zavičaj da u njemu skupa proslave najveće otajstvo kršćanske vjere i Isusove muke: smrti i uskrsnuća uz brojne tradicijske običaje, molitvu i odlazak na svetu Misu, a posebna radost Uskrsa za najmlađe je ukrašavanje i bojenje jaja što je izvrstan temelj očuvanja stoljetne tradicije u našem posavskom kraju.
Sveto trodnevlje započelo je misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, te se nastavilo liturgijom Velikog petka kada se u crkvi prikazao i film Pasija Mel Gipsona.
Na veliku subotu već u jutro u 9 sati kod posvete jela Garevljani su popunili sve klupe, i slobodan sam reći da je ovo prvi puta da je ovoliki broj vjernika donio jelo za posvećenje.
Na Uskrsnom bdjenju na Veliku subotu došao je još veći broj vjernika da sudjeluje na euharistiji. Dok su u samoj crkvi ugašena svjetla, župnik Anto je pred crkvenim tornjem blagoslovio oganj na kojem se zapalila uskrsna svijeća.
Slijedila je procesija svećenika i vjernika kroz još tamnu crkvu. Na ulazu, u sredini i kod oltara đakon Tihomir Perić pokazuje svijeću sudionicima a župnik klikće: "Svjetlo Kristovo!" Ovo svjetlo je zapravo sam Krist Gospodin. Zajednica odgovara "Bogu hvala" u zahvalnom obnavljanju životnog pristajanja uz Krista koji je naše svjetlo.
Sutra dan na sam Uskrs veliki broj Garevljana je sudjelovao u Isusovoj uskrsnoj pobjedi i po procijeni nazočnih bilo ih je oko 350 osoba. Svetu euharistiju i veoma nadahnutu propovijed vodio je župnik vlč. Anto Stjepanović.
Proslaviti Uskrs u Garevcu nije životna svakodnevica, i taj osjećaj treba doživjeti da bih ga mogli opisati. Nema te gužve niti prometnih kolona koja bi spriječila određeni broj Garevljana da Uskrs dočekaju u svojoj ljepotici.
Tako je i bilo i ovaj put. Župna crkva je bila mahom popunjena a bilo je dosta i onih vjernika koji su stojeći pratili svečanu uskrsnu liturgiju praćenu uskrsnim pjesmama.
Osobno demantiram svaku izjavu pojedinaca kako je ovo bio jedan od najveselijih i po broju vjernika najposjećeniji Uskrsa do sada jer ga je vodio vlč. Anto a ne preminuli župnik Filip.
Svečano uskrsno slavlje u župnoj crkvi predvodio je župnik vlč. Anto Stjepanović uz đakona Tihomira Perić te dvojicu vjernih ministranata, a po završetku svete mise župnik je najmlađe obradovao s dvije stotine raznoraznim bojama obojenih uskrsnih jaja koje je za tu zgodu pripremila župna dvorkinja Dijana Kovač kao i ostale dekoracije i cvjetne aranžmane koje su mnogima zapele za oči.
Iz osobnih razloga dvije godine nisam bio za Uskrs u svom Garevcu tako da sam još bolje mogao zapaziti punu Crkvu veselih lica, veličanstven ugođaj i neopisiv osjećaj gdje se na jednom mjestu okupilo više generacija garevačke mladosti i potomstva.
To je garancija da nas ima i da će nas još dugo biti. Život i njegovi putovi su nas razdvojili, ali ljubav prema Garevcu je veliki magnet koji nas ponovo veže.
Ostale fotografije pogledajte u foto albumu ili klikom ovdje.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak