Ponovo vam donosimo jednu iz niza pjesama naše dopisnice Ivke Ilić - Kovačević. Sve ono što joj emocije nalože Ivka pretvara u stihove pjesme. Njene pjesme imaju dušu, a uvijek su iz životnih doživljaja ili mašta. Često piše i o svom životu, a i životima drugih kad nešto čuje ili vidi. Također je dosta pjesama posvetila i svojoj baki, koja joj bila i majka, učiteljica i odgojiteljica. Želimo Vam ugodno čitanje i surfanje!
KAD POMISLIŠ DA JE KRAJ
Iz sna me probudi
neka čudna buka.
Prvo što pomislih:
,,Na vratima susjedina ruka!"
Misao na žalost
ne bi mi u pravu,
zemljotres je drmao,
al' ne samo bravu!
Vrata od ormara
pravila su buku,
na ramenu ja osjetih
moga muža ruku!
,,Ustaj i vrata otvori!"
Tek na pola budna,
ne razumih odmah
što muž mi govori.
Za tren obadvoje,
na ulaz smo stali,
u Božje ruke
svoj smo život dali!
Kroz glavu mi prođoše
tužne misli moje:
,,Zar ja više neću vidjeti
drage djece svoje?"
Zemlja se na sreću
brzo je smirila,
a ružna je misao
glavu napustila.
Uskoro ću vidjeti
opet djecu svoju
i upoznat tek rođenu
unučicu moju!
Stihovi: Ivke Ilić Kovačević
Autorica knjige:
OTAC KAMENOGA SRCA