Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
MOJOJ MAJCI
Duša moja ranjena i boli,
kada nisam tamo gdje mi voli,
u svom domu i uz majku svoju,
duša boli puštam suzu svoju.
Doći ću ti majko, iz puste tuđine,
ko da čujem riječi, dobro došo sine.
Noću plačem i Bogu se molim,
znadeš sine, koliko te volim.
Sad ti kažem majko, neće dugo proći,
svome selu svome domu, ja ću tebi doći,
Da mi živiš dugo dugo, jedine su želje moje,
Da me grle i miluju, ostarjele ruke tvoje.
Tuđina je teška i proklete pare,
Radujem se svome domu, a i ručku majke stare.
Sva moja ljubav, i riječi pjesme ove,
posvećena je moj majci koja se Anđa zove!
Stihovi: Ilija Kovačević