U našoj župnoj crkvi Majčinstva BDM 27. ožujka, na treću korizmenu nedjelju, koja se još naziva i bezimena, pod pučkom misom imali smo goste. Bili su to novaci iz franjevačkog samostana u Livnu, njih osmorica, sa svojim meštrom i odgojiteljem fra Markom Ešegovićem koji je predvodio sv. misu, a novaci su svojim liturgijskim pjevanjem uveličali ovo euharistijsko slavlje.
Župnik je na početku, pozdravivši goste i sav nazočan puk, pojasnio kako je dogovoreno sa jednim od franjevačkih definitora da novaci dolaze u župe diljem Bosne Srebrene prema svojim mogućnostima s nakanom da se malo upoznamo s njima, njihovim radom i da zajedno molimo za duhovna zvanja.
Ovo je bila i nedjelja solidarnosti, kako je kazao fra Joso, sjetivši se župe Presvetog srca Isusova u Novom Travniku, koju je pohodio zajedno sa župljanima prije par godina. Svakako, nadodao je župnik, svaka je sv. misa prigoda da molimo za svoje potrebe i poteškoće kroz koje prolazimo i za duhovna zvanja, kao i za svoje dobročinitelje i one kojima je pomoć Božja najpotrebnija.
U homiliji, fra Marko je, osvrnuvši se na misna čitanja iz Staroga i Novoga zavjeta, govorio o slici Boga koju nam donose. U Starome zavjetu Bog šalje Mojsija da izbavi svoj narod iz Egipatskog ropstva, a u Novome dolazi nam sam Isus da nas izbavi od ropstva grijeha. Zajedničko Bogu Staroga i Novoga zavjeta, onome kojeg naviješta Mojsije i samoga Sina Božjega je to da nas stalno i neumorno poziva na obraćenje, Bog Staroga i Bog Novoga zavjeta je jedan te isti Bog, naš nebeski Otac. Korizma je vrijeme kada smo kao kršćani na poseban način pozvani na budnost, vrijeme je to da se upitamo jesmo li doista kršćani u svojim životima a ne samo na papiru, jesmo li stvarno djeca Božja, Isusovi nasljedovatelji, koliko se jedni na druge možemo osloniti, koliko jedni drugima vjerujemo, koliko se međusobno ljubimo kao braća i sestre…
Pozvao nas je fra Marko na kraju svoje propovijedi da u ovom milosnom korizmenom vremenu budemo svjesni svojih grijeha i propusta te da se nastojimo uz Božju pomoć promijeniti, popraviti i da ne zaboravimo da je naš Bog – Bog koji nas ljubi i čeka da se obratimo.
Tijekom cijele mise, svi smo baš uživali u pjevanju mladih novaka. Na misi je nazočilo dosta vjernika, obzirom na mali broj povratnika u mjesta naše župe, tako da je bilo čast vidjeti osam mladih, budućih ujaka kako slave Boga u našoj crkvi.
Fra Joso je napomenuo da se naša franjevačka teologija, zajedno sa bogoslovima, novacima i profesorima, još 1997. godine na poziv provincijala vratila u Sarajevo i to u onaj srpski dio, te tako povukao šaljivu paralelu kazavši da bi volio kad bi on kao župnik tako mogao kazati svim svojim raseljenim župljanima da se vrate, ali „Bože moj, doći će valjda i to vrijeme“. Dodao je još župnik da je čuo jednu zanimljivu tezu od jednog našeg političara, kojima baš nije puno za vjerovat, no ovo se učinilo zanimljivim: „ Ako fratri htjednu da bude Bosne – bit će Bosne!“. Danas smo svjedoci da mnogi rovare oko toga da ne bude više Bosne, a fra Joso je kazao da su upravo bosanski fratri još od svog davnog dolaska u Bosnu 1293. godine pa sve do danas bili tu i ostat će i nadalje brinući se za svoj narod i zajedno s njima čuvaju pradjedovski zavjet i vjernost Kristu i Crkvi.
Fra Marijan Josić jedan od novaka i voditelj zbora ukratko je opisao novački poziv i život u samostanu. Novaci dolaze iz svih krajeva naše Bosne Srebrene: iz župe Šikara kod Tuzle, Viteza, Vočevlje kod Vareša, Dubrava, a dvojica su iz Uskoplja. Godine nisu bitne pojasnio je fra Marijan, jer ih ima i sa 19, 20, 25, 29 godina… svi mogu doći, jedino, oni od sedamdeset ne mogu, našalio se. Kazao je dalje da ih ima koji su završili sjemenište pa samo nastavili, ima onih koji su završili srednju školu pa se odlučili za franjevaštvo, ali ima i onih novaka koji su završili neke fakultete, radili svoj posao i tek onda osjetili poziv i došli k franjevačkoj braći.
Novicijat je jedno vrijeme koje provode u samostanu Gorica – Livno gdje uče o franjevaštvu i inače o životu. Pozvao je sve koji osjete poziv da se hrabro i odlučno odvaže i krenu tim putem. Fra Joso nije mogao sakriti zadovoljstvo ovim posjetom našoj župi jer se sjetio vremena kada je i sam bio novak, ali nam je otkrio i da je on bio svojevremeno odgojitelj današnjem gostu odgojitelju fra Marku. Zadovoljno je kazao i da se naša župa, iako raseljena i malobrojna, može pohvaliti da ima bogoslova, ali da ima i svećenika koji su na službama diljem Bosne i Hrvatske, kao i profesora na teologiji, i rimskih studenata. Novacima i fra Marku zaželio je da obilaze i druge župe predstavljajući svoj rad i da ih prati Božji blagoslov na njihovom putu, te da ćemo ih i mi pratiti našim molitvama za duhovna zvanja.
Preuzeto s hasic-online.at, piše: Miroslav Baotić