Poseban je užitak kada čovjek ima priliku čitati knjigu koja govori o njegovom zavičaju, a pogotovo ako ona obuhvaća sve aspekte života i oslikava stanje stvari na jedan životopisan način.
Upravo je takva knjiga „O Odžaku priča“ autora Luke Jurića. Na prvi pogled mogla bi se nazvati „knjigom članaka“ koje je Luka Jurić pisao za različite medije tijekom dugog niza godina, ali je ona definitivno puno više od toga. Životne priče, reportaže, članci o društvenim, kulturnim i sportskim događajima povezani su na jedinstven način tako da se iščitavaju s lakoćom i daju jasnu predodžbu o tome što se događalo na ovim prostorima u proteklih 25 godina.
Knjiga obiluje člancima iz 1998. i 1999.godine, koje je autor pisao za tadašnji Posavski glasnik, a tijekom kojih se intenzivno radilo na obnovi odžačkog kraja. Članak do članka kao opeka do opeke jasno opisuju tijek obnove i ponovnu izgradnju života na prostoru općine Odžak. Mnogima je poznato kako je sve to izgledalo 1996. godine, prazno i pusto, da bi se korak po korak sve ponovno izdiglo iz pepela i započelo svoj novi život.
Kao i obično - za nešto uništiti potreban je trenutak, a za nešto stvoriti godine i godine truda. Upravo se napori i uloženi trud mogu iščitati iz Lukinih tekstova tog vremena, a vjerojatno ni sam autor nije slutio kako će sav taj materijal doživjeti preobrazbu puno godina kasnije i biti posložen u knjigu koja predstavlja upravo njegov veliki doprinos da se o Odžaku sve više priča.
Kroz svoju knjigu poklonio je zavičaju najbolji dio sebe, jer ova je knjiga poput čvrstog spomenika koja će stajati kao trajan svjedok jednog vremena. U tom smislu, ona je praktički kronika, ali jedinstvena kronika koja govori o „vraćanju ubijenog grada u život“. I to se na njezinim stranicama iščitava kao na dlanu...
Naravno, prestankom rada Posavskog glasnika, broj članaka se smanjio. U skladu s globalnim trendovima, s papira se uzletjelo na internet. Pa iako na internetu ima svega i svačega, ipak je to neusporedivo s materijalom koji se nalazi unutar ove knjige. Internetske stranice se kad-tad ugase ako iza njih ne stoji jaka i odlučna ekipa, a knjiga ostaje zauvijek, bez obzira na (ne)kulturu čitanja.
Srećom, Luka je nastavio pisati i dalje te na taj način nije prekidao „svoju kroniku“ nego joj je dao još veći zamah da bi se konačno u javnosti pojavila u obliku knjige. Ako netko bude pisao npr. „30 godina obnove Odžaka, od nule do oporavka“, ovo će biti značajna i nezaobilazna literatura. Tu je mnogo informacija o kojima osobno nisam znao ništa... a trebao sam, u okviru predmeta „temeljna kultura rodnog kraja“. Nadalje, ova „svjedočenja u trenutku vremena“ su isto od velikog značaja.
Svi mi znamo kako se lijepo prisjetiti nekih ranijih trenutaka, ali kad su ona ovako jasno i čitko zabilježena i dostupna, to postaje još ljepše. Da te riječi nisu tad zabilježene, ne bi nikad, ostale bi kao pijesak negdje na dnu rijeke... zaboravljene kao i prošlost za koju znamo da je bila, ali ne i kakva. Stoga, ovaj materijal čuva važne teme od zaborava, ali nudi i bogat rječnik kojem svi mi pomalo, raspršeni po svijetu, zaboravljamo. Dakle, nije naglasak samo na događajima, mjestima, ljudima nego i načinu života, govoru i rječniku koji je specifičan za ovaj kraj.
Sluteći po interesu za knjigu, ljudi odžačkog kraja su prepoznali njezinu vrijednost, bogatstvo njezinih stranica, neprolaznost njezinih tema; širok joj je raspon od života do zbivanja u vremenu, a naročito fokusiranja oko kulturnog identiteta i posezanja za zaboravljenom prošlošću s kojom, nekako, koračamo svaki dan, ili je, možda nismo ni svjesni (Pivnica, Ad Basante, Dobor, itd.).
Sve u svemu Lukina knjiga „O Odžaku priča“ dosad je najcjelovitija knjiga o Odžaku, i nadam se poticaj drugima, koji imaju što reći, da i oni iznesu svoje priče o Odžaku.
Bez sumnje, ovo je knjiga koja će neminovno doživjeti mnoga izdanja i biti drag gost na policama mnogih Odžačana i njihovih prijatelja.
Na mojoj polici već ima posebno mjesto jer, Odžak, moj zavičaj, konačno ima svoju knjigu.
Zlatko Grgić
