Uskrs je nas najveci blagdan radosti i mira. Pobjeda je to nad zlom. Na krizu, radi nas i nasih grijeha. Nazalost, na gredi sramote umro je Isus, Božji Sin, jedini pravedan i bez grijeha. Trosatni mrak na zemlji koja se od muke, bola i nepravedne osude i zatresla dok je Isus umirao. Zemljom je zavladao strasan strah. Istina je progovorila. A bilo je strasno uopce biti u blizini i promatrati kako Isus umire.
I nakon svega pokopase ga u izdubljenoj stijeni na ulaz gdje je dokotrljan težak kamen a grob su cuvali rimski vojnici da mu učenici ne odnesu tijelo. Medjutim, anđeo Gospodnji je odmaknuo kamen i sjeo na njega. Od straha stražari su popadali a drugi dan tri žene, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma, kupe mirise i odu do groba pomazati Isusovo tijelo. Kad tamo, kamen je bio otkotrljan, a u grobu je sjedio mladić u svijetloj haljini. Rekao im je da ne traže Živog među mrtvima te neka idu njegovim učenicima i kažu im da idu u Galileju i da će tamo vidjeti Isusa. Isus se ukazao i nekolicini u nekoliko navrata. Vidjeli su ga i opipali i prepoznali da je to On, njihov učitelj. Ponovio im je njihovu misiju, «da sve narode učine Njegovim učenicima» i bio je uznesen na Nebo i to je upravo taj radosni Uskrs kojega slavimo.
A obicaji? Sto reci, nego da se slave razlicito u cijelom svijet a ja cu se prisjetiti bar nekih i podijeliti ih s vama dragi citatelji GIP-a. Takodjer je vazno i kao prvo spomenuti umivanje u cvijeću na nedjelju pred Uskrs- cvjetnicu. Dok u nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu a kod nas u nasim krajevima na Cvjetnicu. Najcesce cvijece u kojem se umivalo je ljubica.
Blagoslov hrane
Kroz korizmu se posti kako tko moze a pocinje se s postom od Pepelnice i prekida se s prepunim blagdanskim stolom na Uskrs. Na Uskrsno jutro katolički vjernici u crkvu na blagoslov nose košaru sa hranom u kojoj su najcesce jaja, kruh, luk i šunka koja je simbol blagostanja na blagoslov a ta blagoslovljena hrana se vec za dorucak jela. Sjecam se da smo svi morali pojedti barem komadic necega od te blagoslovljene hrane.
Uskrsna jaja ili Pisanice
Pisanice ili Uskršnja jaja su simbol rađanja novog života. Posebno su to djeca obiljezavala dok su se na svoj dosjetljiv nacin igrsli i mijenjali se za pisanice te uzimali jedni od drugih kako bi sarenilo nio jos izrazajnije. A bojili bi ih svijetlim bojama kako bi se proslavio dolazak Uskrsa i radosti koju On donosi. Običaj darivanja jaja potječe još prije dolaska kršćanstva. Nekada prije su u Hrvatskoj momci davali djevojkama pisanice s porukom, crtanom i pisanom. Od tuda i naziv pisanica.
Bojanje jaja, dok nije bilo umjetnih boja za jaja, na selu su ljudi koristili crveni luk i ljubicasti kupus, drvena boja – dobivena od korijena broča ili od cikle i radiča. Bojilo se i bobicama bazge, duda ili čađom, te crno-smeđa boja - od kore hrasta dobili bi lijepu crno-smeđu boju. Zelena - od korijena koprive, špinata ili poriluka ili se jaje umatalo u tkaninu unutar koje se postavila kakva travka ili listić, često djetelina, tako da bi jaje istim postupkom dobilo zanimljiv ukras. A danas se ukrasava i sarenim salvetama s prethodnom obradom. Dok već početkom prošlog stoljeća, za bojanje jaja koristile su se boje za tekstil te licitarske boje kako bi sarenilo pisanice imalo svoje mjesto za stolom.
Paljenje krijesa
U nekim će krajevima u Zagorju, sjeverozapadnoj Podravini i južnome Međimurju ukućani probdjeti noć prije Uskrsa, da bi u zoru zapalili veliki uskrsni krijes od borovine ili "piramidu" od cjepanica - dokle dopire sjaj vatre, bit će plodna zemlja! Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.
I za kraj dragi citatelji preostaje mi pozeljeti nam da se trajno sjecamo nasih davnih ali divnih obicaja uz iskrenu cestotku svima vama. Sretan i radostan Uskrs!
s. Augustina Barisic, Klanjateljica Krvi Kristove