DOMALJEVAC-Narod je već davno neke životne istine pretočio u pučke mudrosti poput "najviše pomažu oni koji najmanje imaju". Upravo se to može preslikati na posavska područja koje još liječe poplavne rane, no to posavce nije spriječilo da pomažu one kojima je pomoć još potrebnija - afričkoj djeci.
Potvrdila se tako još jednom mala mala Posavina sa velikim srcem. Iznjedrila je čak desetak humanista koji su odlazili u Afriku i višemjesečno pomagali tamošnje misije. Posljednji je takav primjer, vojnika, zapravo časnika. Mato Đukić iz Domajevca u proteklim poplavama nije se sklonio na sigurno. Dom mu je bio potopljen, a on je sa suprugom cijelo vrijeme poplava kao mornar plovio posavskim morem i bio na pomoći tamo gdje je najpotrebnije. Mato je upućen u mirovnu misiju UN MONUSCO u Demokratskoj Republici Congo, ali ni tamo ne miruje već pokazuje humanost na djelu.
Za siromašnu djecu
-Moj boravak u Africi uz profesionalan dio ima i onaj nerazdvojivi ljudski, a tada vidim stotine i tisuće mališana koji su na rubu egzistencije. Jedino im škola daje nadu u bolje sutra. Mnogi su gladni a škola im uz znanje osigurava i obrok tako da je za njih doslovno škola život. Unatoč svemu na njihovim licima vidim osmjeh, jer radosni su i sretni sa malim stvarima. Želio sam proširiti glas o njihovom životu i ujedno pomoći.
Za vrijeme odmora pokrenuo sam humanitarnu akciju s namjerom prikupljanja nešto novaca za plaćanje školarine siromašnoj djeci u području gdje djelujem sa svojim timom vojnih promatrača (iz BiH, Indonezija, Mali, Niger, Kenija i Južno Afrička Republika). Iako je cjena simbolična (nešto manje od 2 KM mjesečno) mnoge obitelji, a posebice one višečlane ne mogu redovito plaćati školarinu, pojašnjava nam Mato u prepisci mailom, kada u kratkim trenucima ima mogućnosti koristiti blagodeti moderne komunikacije.
Pomogli, prijatelji, sumještani, rodbina, ini ...
Kako iza svakog uspješnog supruga zapravo stoji žena, ponovo je primjer Mate idealan.- Istina je, akciju sam pokrenuo na prijedlog i nagovor supruge. Željeli smo uključiti u akciju što veći broj prijatelja, poznanika, rodbine, naših sumještana... Odabrali smo školu u mjestu koje se zove MULUNDU koju pohađa oko 220 učenika. Za 20-tak dana koliko sam bio na odmoru prikupili smo 1.220 $. To za naše uvjete možda nije puno ali za te mališane to je blago koje će omogućiti pokrivanje troškova školovanja za svih 220 učenika škole i to za 5 mjeseci (razdoblje veljača - lipanj), kaže Mato i dodaje , na svom fb profilu redovito sam objaljivao sve podatke o prikupljenim sredstvima a nakon uručenja sredstava zasut sam hrpom zahtjeva za sudjelovanje od strane inih, meni uglavnom, manje poznatih ili nepoznatih osoba. Zato sam pripremio drugi projekat i već prikupljamo sredstva za drugu školu.
Radi se o područnoj školi u mjestu koje se zove YANVUGO, a školu pohađa 50-tak učenika, pojašnjava Mato i poručuje "tko jednom kroći na tlo Afrike ne može ostati ravnodušan na siromašnu djecu koja trebaju našu pomoć. Hvala svima koji mi pomažu u toj nakani, zaključuje Mato.
Za Gip piše Nada Koturić{jathumbnail off}