Kišovito svibanjsko, nedjeljno jutro, našoj župi i njezinim župljanima donijelo je dvostruku radost: 1. – suha zhemlja, koja već dugo vremena nije osjetila kap kiše, to jutro bila je dobrano okupana tom blagoslovljenom tekućinom. Uistinu, bio je to velikki dar i blagoslov Božji!
2. – prije devet sati u dvorište naše crkve ušao je prekrasan autobus, sa dragim prijateljima iz Travnika. Poglavari i sjemeništarci su izabrali našu župu za svoj ovogodišnji Emaus i svojim dolaskom uzveličali naš mali desetgodišnji jubilej!
Mlada, nasmijana lica, stisak ruke, riječi dobrodošlice, i svi smo završili pred likom naše nebeske Majke Marije u našoj crkvi jer je počeo mjesec SVIBANJ, njoj u čast posvećen. Tko pjeva dva puta moli, kaže narodna poslovica. Prekrasni glasovi, lijepa pjesma, završila je kratkom dobrodošlicom župnika.
Ono najbitnije u proteklih deset godina našeg postojanja župnik je iznio pred naše pristigle prijatelje, pogledali dvoranu koja je u još u toku granje, a onda su goste preuzeli Ivan i Mario. Odveli su ih u župnu kuću gdje je bio pripremljen doručak. Radosti, veselju, gromoglasnom smijehu nije bilo kraja. Pa zar i može biti drugačije kad je mladost u pitanju?
Poslije kratke okrepe tijela, u pogon su stavljene gitare gdje se pred crkvom već napravio veliki krug pristiglih župljana koji su znatiželjno promatrali tu mladost koja se zna veseliti životu.
Rektor sjemeništa preč. Marjan Pejić sa svojim suradnicima neumorno je vršio pripreme za sveto liturgijsko slavlje koje je bilo potpuno u njihivoj izvedbi. Prepuna crkva uživala je u svemu onome što su nam naši dragi prijatelji pripremili.
- Veličasntvemo pjevanje sjemenišnog zbora,
- Prekrasna propovjed predvoditelja ovog misnog slavlja, oca rektora;
- Sve je završilo scenskim prikazom „Priorove priče“ na kraju svete mise. Dodatna draž svemu bio je nastup sina ovoga kraja Matiasa Zečevića koji jeizvanrednim glasom izazvao mnoge suze na licima naših majki kojima je to na poseban način bilo upućeno.
Preuzeto sa župne stranice, autor Župnik vlč.Pavo Brajinović