Spavanje je fiziološka potreba. To je vrijeme mirovanja mišića, vrijeme u kojem se gubi kontakt s okolinom vidom, sluhom i ostalim osjetilima. U snu uz mirovanje dolazi do odmaranja i oporavljanja cijelog tijela. San je bitan za psihički i fizički razvoj.
U prvim danima života dojenčeta spavanje je vezano uz osjećaj sitosti i gladi. Dojenče veći dio dana spava, a budi se otprilike svaka tri do četiri sata. Budi ga glad. Dojenče spava od 10 – 18 sati, a budno je 1 – 3 sata. U snu je dojenče aktivno: smješka se, miče glavicom, miče ručicama. U prvom i drugom mjesecu života budnost i spavanje se postepeno počinju prilagođavati dnevnom ritmu dan – noć.
Ravnomjeran odnos budnosti i sna se uspostavlja oko 6 – 9 mjeseca života. Do šestog mjeseca većina djece ima noćni obrok, a poslije te dobi mnoga djeca spavaju cijelu noć. Do prve godine života većina djece se kratko budi 1 -2 puta.
Djeci od 1-3 godine potrebno je od 12 – 14 sati sna. Potreba za dnevnim snom postoji i to poslije ručka u ranim poslijepodnevnim satima. Treba izbjegavati san u kasnim poslijepodnevnim satima. Potrebno je održavati raspored spavanja i po mogućnosti spavanje na istom mjestu.
U predškolskoj dobi spavanje iznosi 11 -13 sati na noć. Oko 5. godine života većina djece ne spava tijekom dana. Njihove potrebe za dnevnim snom su kao i u odraslih.
Noćna buđenja
Noćno buđenje je sastavni dio odrastanja.
Unutar prvih šest mjeseci noćno buđenje je potencirano hranjenjem.
U fazi nicanja zubi dijete se noću budi, plače, traži blizinu majke, dojku, bočicu, majčinu ruku.
Polazak u kolektiv, odvajanje od roditelja, promjena tete u vrtiću, rođenje brata ili sestre, strah od životinja, crnine, prosjaka - sve to može biti uzrok noćnog buđenja zbog straha. Vrisak, plač, uznemirenost i oznojenost su znaci noćnog straha. U početku ni roditeljska utjeha ne pomaže.
Dječja mašta je velika pa je i ona uzrokom noćnih buđenja.
Kako ublažiti noćne more?
- osvijetliti sobu
- djetetu u krevetić dati omiljenu igračku, krpicu, dekicu, dudu
- objasniti da čudovišta ne postoje
- obvezno s djetetom zaviriti u ormar i pod krevet da se uvjeri kako nema nikoga.
Noćno buđenje je problem ukoliko se dijete uz plač budi noću pet i više puta.
Zapamtimo: dijete je plod ljubavi. Najviše poremećaja u budnom i u noćnom stanju je kod djece roditelja koji se svađaju, viču, galame i koji se tuku. Zato budimo roditelji dostojni svog roditeljstva.
dr. Vesna Perić Matošević spec. pedijatar