Inspiraciju za priče crpim svakodnevno među ljudima

Iz samog nadimka Sanje Petričević kojim joj je ravnatelj knjižnice Franjo Novak komplimentirao možemo zaključiti kako je riječ o književnici čije je štivo vrlo kvaliteno i smisleno. Sa osmijehom na licu Sanja nam kaže kako je to sve  započelo prije 6 godina kada je svoju životnu situaciju poslala u redakciju "Moje tajne" koja je tu priču i objavila.

Od tada konstantno radi  za slične tjednike, a inspiraciju crpi iz razgovora s ljudima. Sve priče su istinite, i dovoljno je da joj netko kaže samo par detalja svog života kako bi uz malo umjetnočke slobode stvorila pravu životnu priču.
Prije dvije godine je pokrenula i svoj internetski portal a već početkom 2011. godine stvorila je suradnju i sposavskim portalima garevac.info i posavina.org kako bi što lakše stupila u kontakt s ljudima koji imaju zanimljive priče. Svoju želju  koja je tjera da radi dalje pronalazi u poučnosti svojih priča s drugim ljudima koji nisu proživjeli kalvarije kao neki ali se nalaze u sličnoj situaciji pa im je potrebno rješenje.

Sanja ne čeka dugo na inspiraciju i već po završetku priče dolazi nova, dok je nedostatk materijala za Sanju  nepoznat pojam.

Našoj suradnici Sanji  je dovoljno da se s vremena na vrijeme odmori samo tjedan dana i odmah može nastaviti pisati, i do sada još nikada nije imala situaciju da joj se više nije dalo pisati - kaže nam simpatična 36-godišnjakinja koja živi u Komorici kod Požege, inače majka troje djece za koju kaže da su njezin najveći životni uspjeh.

Da bi napisala jednu  priču potrebno joj je 20-ak sati pisanja, ali ističe da unatoč velikom trudu ne može živjeti samo od toga. Sve se kako kaže, svodi na honorare koji ponekad znaju i kasniti.
 Plan naše suradnice Sanje je u bliskoj budućnosti  izdati i knjigu te upravo razgovara o tome i nada se skoroj realizaciji.

Za Posavinu.org priredio Mišo Perak
Foto: Domagoj Katić