Kada se udala, mlada je došla da živi kod muževljeve obitelji u kuću, kako su običaji nalagali. Međutim, sve je bilo novo i nekako drugačije. Mladoj ženi je najviše smetala svekrva koja je vodila računa o kući i o ukućanima. Sve je moralo biti po njenom. Što god je uradila, mlada žena je griješila. Svekrva je stalno išla za njom i ispravljala učinjeno.
Jednog jutra mlada žena odluči da ode kod vrača koji je živio na kraj sela.
“Što te dovodi kod mene, ljepotice? Želiš ljubavni napitak?” upita je vrač.“ Ne treba mi ljubavni napitak, već imam muža. Muči me svekrva. Molim te napravi mi nešto da je otrujem,” zavapi djevojka.
Vrač je pažljivo pogleda pa onda reče: “Daću ti ovo bilje da joj praviš čaj svako jutro. Niko ne smije da posumnja da je truješ, zato prema njoj moraš biti ljubazna. Ovo će potrajati mjesecima, kako bismo otklonili sve sumnje.”
Djevojka uze bilje i ode sretna. Svako jutro je ustajala prije svih ukućana, mijesila kruh, čistila kuću, pravila čaj za svekrvu.
Vidjevši koliko se trudi, svekrva je postala blaga i dobra prema mladoj ženi. Kako su prolazili mjeseci, dvije žene su se sprijateljile.
Jednog dana djevojka sva očajna dotrča do vrača moleći ga da joj da protuotrov: “Molim te, očajna sam. Svekrva je postala tako divna prema meni, ne želim da joj se desi bilo što loše!” zaplaka mlada djevojka.
“Ne brini se. Dao sam ti ljekovito bilje, a ne otrovno. Sav otrov je bio u tvom srcu, ali uz Božju pomoć – oslobodila si se!
Poenta ove poruke je da trebamo voliti i opraštati i onda kada pogriješmo!
Nepoznati autor