Ukrajinska kriza i pripojenje Krima Rusiji mogli bi ubrzati učlanjenje Bosne i Harcegovine u NATO-savez. Takva se prosudba može smatrati utemeljenom nakon nedavne zajedničke izjave Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije kojom se Bosnu i Hercegovinu svrstava pod NATO-ov kišobran.
Piše: Pejo Gašparević
„Sjedinjene Američke Države i Europska unija dijele zabrinutost zbog zastoja u Bosni i Hercegovini i spremne su joj pomoći u njezinu približavanju europskim i eurotlanskim strukturama“, naglašava se u zajedničkoj izjavi objavljenoj Bruxellesu nakon summita EU-SAD pod vodstvom američkog predsjednika Baracka Obame, predsjednika Europske komisije Jose Manuela Barrosa i predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuyoa.
Neizostavno treba primjetiti kako Europska unija i Sjedinjene Američke Države zajednički demonstriraju spremnost pomoći približavanju Bosne i Hercegovine „europskim i euroatlanskim strukturama“. Ovakvo svrstavanje Bosne i Harcegovine u „europske i euratlanske integracije“ znači njeno situiranje u Europsku uniju i NATO-savez. Iznimno je važno što su Sjedinjene Američke Države i EU poslale takvu poruku u vrijeme rasplamsavanja krize nakon otcjepljenja Krima od Ukrajine i njegova pripajanja Rusiji kada su počele nicati zamisli da bi se, primjerice, po uzoru na Krim, kako je to rekao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, mogao organizirati referendum i u RS-u o izlasku tog entiteta iz BiH.
Dodik je u siječnju ove godine govorio kako se protivi ulasku BiH u NATO jer bi to dovelo do uspostave granice Sjevernoatlanskig saveza na Drini. „Nikada neću glasovati za ulazak BiH u NATO“, rekao je Dodik. Takvim Dodikovim porukama sada se suprostavljaju zajeničkom izjavom Sjedinjene Američke Države i Europska unija o „euroatlanskoj“ , dakle NATO budućnosti Bosne i Hercegovine. Drukčije rečeno, zajendička izjava SAD i EU je geopolitički odgovor Zapada na ambicije da se Bosnu i Hercegovinu, ili makar njezin manji entitet ostavi izvan „euroatlantizma“. Ako je Rusija mogla sebi priuštiti luksuz i po žurnom postupku pripojiti Krim, onda se čini kako se iz zajedničke izjave SAD i EU može iščitati i zamisao ubrzanijeg priključenja Bosne i Hercegovine zapadnom euratlantizmu, to jest NATO-u.
Zajedničkom izjavom Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije, po svoj prilici, stavlja se u prošlost početna nesnalažljivost Zapada glede krize u Ukrajini i istodobno se projicira američko-europska geopolitička reakcija na posezanje Rusije za Krimom.
Novonastajuće geopolitičke okolnosti, potaknute Ruskim prisvajanjem Krima, daju povoda razmišljanju naglas i o sudbini Daytonskog sporazuma čiji je autor Zapad pod vodstvom s Sjedinjenih Američkih Država. Ako se 1995. godine kreiranjem Daytonskog sporazuma željelo zaustaviti rat u BiH ali istodobno dvoentitetskim ustrojem napraviti diplomatki ustupak Rusiji zbog njenog sentimenta prema Srbima na Balkanu, onda se ne čini neprikladnim Gospodnje 2014. upitati – je li istekao rok trajanja tom ustupku?
Daytonski sporazum je jedna velika kalkulacija koja je odražavala diplomatski odnos snaga i geopolitičko ozračje iz 1995. godine, ali hoće li sada novi međunarodni kontekst iznjedriti brisanje važnosti starih kalkulacija? Bosna i Hercegovina jeste zahvaćena golemim gospodarskim poteškoćama i političkim, preciznije rečeno međunacionalnim nesuglasjima što blokira njezin oporavak.
No, to je tek sitnija argumentacija u shvaćanju zamršenosti u koje je BiH bačena. Dimenzije krize Bosne i Harcegovine veće su od njezinih gospodarskih i unutarnjih političkih poteškoća.
Proporcije krize Bosne i Hercegovine zadiru u geopolitičke labirinte.
Za GIP piše Pejo Gašparević
28. ožujka 2014.