XVI. dani sjećanja na hrvatske žrtve Drugog svjetskog rata odžačkog kraja

Misa je slavljena u sklopu manifestacije Dani sjećanja na sve stradalnike Drugog svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata, koja se šesnaestu godinu za redom održava u tom kraju u organizaciji HKD Napredak - podružnica Odžak i župa doborskog dekanata.

Mnogobrojni su vjernici i svećenici išli su u procesiji od župne crkve do „Nujića groblja“ na kojem je pokopano 480 mještana toga kraja koje su partizani 25. svibnja 1945., kada je Drugi svjetski rat službeno bio završen, nedužne bez suđenja i presude pobili. Križ u procesiji nosio je jedan stariji župljanin, a uz njega su u narodnoj nošnji toga kraja lampione nosili dva dvanaestogodišnja dječaka čiji su vršnjaci, samo zato jer su bili muški, također 1945. ubijani. Ispred nedavno obnovljenog križa na groblju zapalili su lampione i položili vijence predstavnici lokalnih vlasti te nekoliko udruga i političkih stranaka iz BiH i Republike Hrvatske.

Znakovitim riječima psalmiste „Iz dubine vapijem k Tebi, Gospodine, čuj glas moj. Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja...“ započeo je nadbiskup Hočevar molitvu kod križa za sve pokojne na tom groblju. „O ovoj tragediji koja se dogodila Hrvatima ovoga kraja dugo se šutjelo. Mi ne smijemo šutjeti, jer šutnja je znak odobravanja“, kazao je u uvodnoj riječi domaći župnik Ivan Ravlić naglasivši kako se tek od 1997. na tom groblju u spomen na poginule započela slaviti Sveta misa.

Govoreći o toj tragediji, koja je u crno zavila svaki dom tog lijepog pitomog posavskog kraja, nadbiskup Hočevar je u propovijedi upozorio da se ubojstva, koja su se zbog kršenja zakona dogodila u prošlosti, događaju i danas izglasavanjem zakona za abortus. Kazao je da je svjestan neiscijeljenih rana preživjelih svjedoka tih strašnih zločina kao i onih koji su ostali bez svojih očeva, muževa, sinova...jer je i sam doživio tragediju u obitelji kada su mu partizani 1945. godine, prije njegova rođenja, ubili oca. „I vi braćo i sestre, unatoč tome što ste iskusili tako teško zlo, ne bojte se! S vjerom u Gospodina možemo krv, koja je tada prolivena, pridružiti Kristovoj Krvi i po njoj spašavati današnje čovječanstvo. Danas smo pozvani u ljubavi preuzimati odgovornost za spas svijeta“, kazao je nadbiskup Hočevar. Posvijestio je da je najveća snaga vjernika molitva i slavlje Svete mise te da su pozvani: kao odgovor na zlo, pojačati svoje molitve i svjedočenje; kao odgovor na mržnju i nepravdu pojačati svoju ljubav te kao davanje zadovoljštine Bogu preuzimati odgovornost. „Upravo mi, koji smo iskusili toliko zla, pozvani smo biti apostoli pomirenja te hodočastiti tamo gdje ćemo svjedočiti da je naša snaga praštanje i nada u novi bolji život kojeg dobivamo u Isus Kristu“, rekao je nadbiskup Hočevar. „Mi svi trebamo biti hodočasnici koji ne spavaju i ne drijemaju jer ova su vremena jednako opasna kao i ona iz nas. Ako nećemo mi katolici i biti budni te više težiti ka jedinstvu i više moliti za pravdu pomirenje i mir; ako nećemo jače zazivati Duha Svetoga s visine, nećemo imati nutarnje snage da bi oluje ovoga svijeta promijenili u mir i pravdu“, naglasio je nadbiskup Hočevar. Na kraju je upozorio kako istinu o svim tragedijama, koje su se dogodile u prošlosti, trebamo tražiti, ali u ljubavi te istaknuo da su vjera i nada najveći duhovni spomenici.

Svetu misu, na kojoj je suslavilo desetak svećenika među kojima i doborski dekan preč. Jakov Filipović, pjevanjem je animirao župni zbor predvođen sestrom franjevkom Marijinom misionarkom Petronilom Kovačević. Dirljiv je bio prizor starijih žena u crnini koje su kod križa ostavljale cvijeće iz svojih vrtova i upaljene lampione. Crnina, koju nakon toga događaja nisu nikada skinule jer je to bio njihov zavjet, znakovito je govorila o posljedicama te strašne tragedije.

U mjesnom domu program je nastavljen uz zakusku, a vodio ga je domaći sin vlč. Matija Jurić. Uz nazočne predstavnike udruga i političkih stranaka iz BiH i Hrvatske, prigodnim su se riječima obratili župnik Ravlić, dekan Filipović i nadbiskup Hočevar. Minutom šutnje iskazali su svoju zahvalu pokojnim svećenicima fra Grgi Viliću i dr. Ivi Balukčiću koji su bili pioniri u prikupljanju povijesnih istina toga kraja. Razgovaralo se i o spomeniku koji, pod nazivom „Žena“, planiraju podignuti u spomen svim ženama i majkama toga kraja koje su iznijele sav teret života same podižući svoju djecu.

Mjesto najveće pogibije Hrvata u odžačkom kraju zasigurno je Posavska Mahala koju su nekada zvali Vlaška Mala. Tu se 25. svibnja 1945. dogodio pravi masakr - zadnja bitka u Drugom svjetskom ratu. Od ukupno 3375 poginulih u tom kraju, toga dana poubijano je blizu 500 Hrvat pa to nazivaju „malim Bleiburgom“. Svjedoci govore da su kosti pobijenih bili razbacane po šumama, a u vrijeme komunizma o tome se nije smjelo pričati. Na spomenicima su ispisana imena onih koje su hrabre žena prepoznale drugoga dana nakon pogibije, a one koji nisu prepoznati partizani su pokopali u zajedničku grobnicu na Nujića njivi koja je danas „Nujića groblju“.

Program Dana sjećanja započeo je u četvrtak, 23. svibnja tradicionalnim križnim putem u selu Duge Njive u župi Potočani. Unatoč kiši koja je padala, brojni su vjernici išli pješice od prve postaje u groblju na Smrekovcu kroz šumu i molili za svoje poginule sve do zadnje postaje koja je bila na Odića brdu gdje su 1945. godine pobijeni mnogobrojni mještani toga kraja. Predvodeći križni put, domaći župnik fra Mladen Jozić okupljenim je vjernicima ukazao na važnost čuvanja spomena i molitve za sve one koji su tu pobijeni. „Sve dok i jedan od nas ovdje bude dolazio, svi koji su poginuli neće umrijeti“, poručio je fra Mladen.

U petak, 24. svibnja u Centru kulture u Odžaku u organizaciji udruge „Fra Grga Vilić“ održana je Večer sjećanja. Predavanja sa znanstvenog stajališta o tragediji koja se dogodila Hrvatima krajem svibnja 1945., koristeći dokumente koje je prikupio pokojni fra Grga Vilić, održao je predsjednik te udruge g. Anto Knežević. Potom je prikazan film sa svjedočanstvima preživjelih kao dio dokumentarnog projekta „Usmena povijest Bosanske Posavine“. Kako je materijale za film prikupljao više godina, gospodin Knežević je ustvrdio da je tragedije na ljude toga kraja ostavila psihološke posljedice vidljive i danas u sumnji i strahu ljudi jednih od drugih zbog sigurnosti vlastitog života, što je itekako narušilo povjerenje i solidarnost ljudi koja podno planine Vučjak. Kazao je da su posljedice bile vidljive i na gospodarskoj razini jer je odžački kraj bio neslužbeno tridesetak godina kažnjavan što je i razlog da su mnogi muškarci odlazili na rad u inozemstvo. Dodao je da su posljedice bile također vidljive i na odgojno-obrazovnoj razini jer su učenici s teritorija Općine Odžak imali prigodu u školi učiti samo ruski jezik, a ne i jezike zapadnih zemalja koji su bili puno potrebniji.

U raspravi nakon prikazanog filma, pojedinci su iznijeli mišljenje da bi konačno trebalo izaći u javnost s cjelovitom istinom. Oni, koji su upućeniji u te događanje, istaknuli su da su, prema svjedočenju preživjelih svjedoka, neki zločini bili toliko stravični da ih je teško i opisati. Zaključeno je da o tim događanjima treba progovoriti i sa zdravstvenog, socijalnog i drugih aspekata.

Dani sjećanja završeni su u nedjelju, 26. svibnja misnim slavljem u Garevcu kod spomen kapelice „Burića štala“ koju je predvodio vlč. mr. Božo Odobašić, profesor na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Sarajevu rodom iz župe Novo Selo kod Bosanskog Broda. U toj je štali u Garevcu, između 25. i 28. svibnja 1945., bilo je zarobljeno oko 500 Hrvata koje su partizani noću odvodili i ubijali te mrtva tijela zatrpavali u jamu u Pašincu ili bacali u rijeku Bosnu ili Savu.

Preuzeto s (kta/b.l.)