Nedavno smo objavili članak s nazivom ŽIVOT POSAVSKIH TEŽAKA-BITI ILI NE BITI u kojem smo iznijeli činjenično stanje oko problema koji su nastali sa sjemenskom paprikom feferon koju je u travnju 2017. godine Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ŽP u suradnji s CRS-om, američkom međunarodnom humanitarnom organizacijom i ZZ „Gračanka, iz Gračanice su ugovorili s poljoprivrednicima u općinama Orašje i Odžak.
Pilot projekt u kojem su svi vidjeli pozitivno rješenje
Naime u ovaj projekt je uključeno 14 poljoprivrednih proizvođača, pet iz općine Orašje i 9 iz odžačke općine, a ugovorena površina pod kojom bi se proizvodila ta kultura je 45 duluma posavske oranice.
Tako je 19. travnja 2017 godine podjelu materijala izvršila je ZZ „Gračanka, u ime otkupljivača, a kompletna proizvodnja namijenjena je za njemačko tržište. Vrijednost projekta je bila 60 000 KM, a financirali su ga Ministarstvo PVŠ ŽP i CRS s po 40 posto, dok su preostalih 20 posto troškova snijeli sami poljoprivrednici, što bi im trebalo biti uračunato prilikom otkupa roda jer je dogovoreno da ZZ Gračanka kreditira njihov iznos sufinanciranja i otplatu njihova dijela izvrši prilikom otkupa proizvoda.
Svi su poljoprivredni proizvođači na početku bili veseli i smatrali su da će taj pilot projekt ići u pravom smjeru i da je to iznimna pogodnost što ministarstvo i CRS pomažu sa ulaganjima od 80% nepovratnih sredstava i što je zagarantiran otkup proizvoda, a uz to u startu su dobili kvalitetno sjeme, supstrate, sredstva za prehranu i zaštitu, a ujedno i agronoma za stručni nadzor proizvodnje popularne feferon paprike.
14 obitelji, mučenika i novih izazova
Ovih 14 obitelji se maksimalnim naporima uključilo u proizvodnju ove paprike koja kod nas nije puno zastupljena, ali im je u tome prednost, što imaju osiguran otkup proizvoda, stručnu podršku i veliku pomoć pri ulaganju osobnih sredstava.
Potpisali su zajedničke Ugovore te očekivali ispunjenje stavki ugovora, kako njih osobno tako i od strane otkupljivača, jer su svjesni da mogu proizvesti velike količine kvalitetnog povrća, ali kad dođe vrijeme otkupa nastaju najveći problemi.
I tako je i bilo, na posavskim poljima je zasijano oko 30 duluma paprika, koja je urodila neočekivanim plodom, a zemljoradnička Zadruga „Gračanka“ iz Gračanice, ne očekujući ovakav urod paprike, postavlja uvjete koji iskaču iz dogovorenih Ugovorom.
Stoga je berba paprika odmah na početku bila zaustavljena, jer uvjeti koji su bili postavljeni od strane zemljoradničke Zadruge „Gračanka“ iz Gračanice nisu bili logični, korektni i ostvarljivi.
Paprika se klasirala tako da se od uroda za prvu klasu odabire samo trećina uroda, a ostatak ne pripada ni u kakvu klasu te ljudi nisu znali što činiti s njom. Baciti na smeće papriku koja je zdrava a samo je crvene boje ne pada im na pamet. Ljudi su bili ogorčeni, nisu znali što činiti i od koga tražiti pomoć jer mjerodavni je nisu davali i ako su obećali stručni nadzor i agronoma.
Mi imamo drugačije mišljenje, ali se nas ne uvažava
Stoga nas kao novinare zanima koji je cilj, obezvrijediti ove vrijedne posavske obitelji, njihov mučni rad i uloženi trud te ovu zlatnu posavsku grudu koja i po tropskim vrućinama kakve su bile ove godine veoma dobro rađa.
Kako će se ova priča završiti pitali smo Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ŽP kao i ZZ „Gračanka, iz Gračanice da nam iz prve ruke kažu istinu te da li su poduzeli potrebne korake kako bi se našao kompromis za otkup ovih paprika. No, kao što smo i očekivali nisu nam odgovorili.
Žene, majke i radnice ne dozvoljavaju manipuliranje
Međutim, poslije objave našega članka „ŽIVOT POSAVSKIH TEŽAKA-BITI ILI NE BITI“ situacija se drastično promijenila na bolje te se gospoda mogla vidjeti kako dolaze i obilaze njive proizvođača.
Međutim to nije dovoljno kažu proizvođači i napominju da oni jesu mali ljudi, ali nisu glupi a među njima ima čak i visokoobrazovanih žena koje se ne stide rada i svoga proizvoda. Oni nemaju stalno zaposlenje i žive od poljoprivrede te zahtijevaju barem malo poštovanja prema sebi, ne vole neistine i ne podnose uvrede. Iako su većinom žene i majke, to ne znači da se s njima može manipulirati kao s jeftinom radnom snagom. Kažu da smatraju da se davno izašlo iz feudalizma ili se možda pojedini trude da ga ponovo vrate.
Pitali smo i voditeljicu ovoga projekta mladu i školovanu gospođu Ivana Knežević što nam može kazati oko proizvodnje paprika i nastalog problema oko otkupa? Ukratko nam je kazala da je njen posao praćenje proizvodnje - uzgoja paprike od sjemena do berbe i, naravno, praćenje razvoja i stanja biljaka tijekom berbe i okončanja vegetacije paprike. Znači, što, koliko i kada treba dati biljci. U njen posao nisu bili uključeni uvjeti berbe, određivanje datuma početka berbe, kao ni proces otkupa, tako da ja ona mogla samo dati prijedlog kad bi trebala berba započeti, ali ne i odrediti dan početka iste. Dakle problem je u proizvodnji krenuo berbom, a nastavio se otkupom.
Ovo nije jedini slučaj ali se ljudi ne odzivaju i ne traže pomoć
Uredništvo portala smatra da ovo nije jedini slučaj gdje se s poljoprivrednim proizvođačima događaju ovakve i slične situacije ali se ustručavaju javiti i ne žele u javnosti iznijeti svoje probleme jer imaju strah da će im biti još gore i teže. I tako se iz dana u dan problemi nagomilavaju a nitko ih ne želi riješiti. Stoga smatramo da je ovo sramota svih nas koji smo na bilo koji način mogli pomoći našim proizvođačima, prijateljima i susjedima a nismo.
Isto tako smatramo potrebitim napomenuti da se dobro vodi računa s kime se ugovaraju određeni poslovi i proizvodnja. Kakvi su to partneri, što nude i čime jamče svoju suradnju?
Kome vjerovati kada smo svima meta
Čak se ni određenim ministarstvima više ne može vjerovati i ako su tu iz naroda i za narod, jer danas slabo tko gleda i vidi seljaka, a otkupljivačima ne trebamo trošiti riječi jer oni u startu žele imati veću zaradu već sami proizvođači.
Danas se više nikome ne može vjerovati što priča jer se danas mnogi školuju da pričaju a ne da rade.
I onda se pitamo zašto su naše posavske njive puste, kad nitko ne cijeni zlato naših oranica. Ovo je samo jedan očit primjer s paprikama, ali tako je i s drugim kulturama s naših njiva. Bog nam je dao sve; i klimu i plodno tlo, ali čovjek je „faktor“ koji uporno uništava sve.
Tako će u srijedu 20. rujna doći i posljednji kamion i povesti ubrane paprike a sve ono što ostane ne ubrano zaorat će se i biti hrana mravima i crvima.
I tako će proizvođači htijeli oni to ili ne steći dojam da ni ovaj pilot projekt nije išao u pravom smjeru i da se ponavljaju slučajevi iz prethodnih godina kada se nema kome plasirati pristigla i ubrana roba ili kada je prodaju teško mogu doći do svojih zarađenih novaca.
Stoga neka proizvođači sami vide, čuju te donesu odluku i interes u daljnjoj proizvodnji ovih i sličnih kultura pa iako se sve izvozilo za njih u obećanu Njemačku.
I na kraju će mnogi kazati kako nisu čuli da u Posavini i kod naših povratnika postoje ovakvi problemi jer su za vrijeme godišnjih odmora vidjeli da Posavina živi. Nigdje nitko i ništa ne radi a ceste i dvorišta su puna skupocjenih automobila i stolova za sjedenje kao i mirisa roštilja. Zauzeti nekim drugim stvarima, ne znamo, a i ne slutimo kako žive i što proživljavaju oni koji se bore za opstanak i preživljavanje ove naše posavske grude.
Ovu i slične priče nitko ne sluti, zato osjetih potrebu podijeliti je s Vama, moj narode koji mislite kako oni u Bosni, u Posavini „uživaju, i ništa ne rade“, jest da bi to mogli, ali im ne dopuštaju neki drugi.
U prilogu su fotografije koje svjedoče da ova priča nije izmišljena.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak