Vjerojatno će se danas, kad se u Sarajevu bude otkrivao spomenik svecu papi Ivanu Pavlu II., mnogi prisjećati dramatičnih sigurnosnih trenutaka koji su pratili njegove posjete BiH. Nijedna od 130 država koje je posjetio nije bila tako rizična i osjetljiva kao BiH za dolazak katoličkog poglavara.
Čim bi najavio dolazak, prijetilo bi se atentatom. Zbog toga 8. rujna 1994. nije ni došao u Sarajevo. Samo koji dan prije predstavnik UN-a stavio je “veto”. Nisu mogli jamčiti sigurnost.
Ranjeni katolici Sarajeva tu su večer jedino uživo mogli u katedrali preko Radio Vatikana slušati papinu poruku. Nakon mise portir je dotrčao nadbiskupu vrhbosanskom Vinku Puljiću i rekao da ga papa zove. Mislio je kako je to “neslana šala” jer telefoni nisu radili. Uistinu, s druge strane žice bio je Ivan Pavao II. Poručio mu je: “Niste sami, s vama sam. Hrabro!” Upravo je to, tri godine poslije (12. i 13. travnja 1997.), postao slogan njegova posjeta Sarajevu. Ali ni tada pripreme nisu prošle bez različitih reakcija opterećenih spletkama i prijetnjama. Međunarodni predstavnici nisu jamčili sigurnost. Dapače, tvrdili su da je stanje gore nego kada je 1994. otkazan posjet. Iz Vatikana su tada presjekli i rekli da ne raspravljaju o tome hoće li Sveti Otac doći, nego kako će doći. Pred samo slijetanje zrakoplova pronađen je na papinoj ruti eksploziv podmetnut ispod jednog sarajevskog mosta. Zbog toga je Carl Bildt, vršitelj dužnosti visokog predstavnika u BiH, uvjeravao kardinala Puljića da treba umjesto papamobilom Wojtyłu gradom prevesti helikopterom.
Trebalo je izbjeći susret s narodom?! Energično je to odbio uz riječi: “Ne mogu papu ubiti. Ako ovog ubiju, izabrat će se drugi”. Sigurnosne kontroverzije pratile su dolazak Ivana Pavla II. 22. lipnja 2003. u Banju Luku. Naime, tri dana prije njegova dolaska od biskupa Komarice “jedna osoba iz inozemstva” tražila je da “pod svaku cijenu odmah sve poduzme u Vatikanu da Sveti Otac ne dođe u Banju Luku” jer će “sigurno biti ubijen”. Naglašeno mu je da isključivo o njemu ovisi papin život. Iako je osoba tvrdila da ima sigurne i provjerene informacije o pripremi atentata, biskup Komarica poput kardinala Puljića bio je odlučan: “Ne mogu ubiti papu”.
Narušena zdravlja, iznemogao Ivan Pavao II. stavljao je život na kocku kako bi došao u većinski muslimansko Sarajevo i većinski pravoslavnu Banju Luku poručiti: “Ovo je i katolička zemlja”. Na prijetnje atentatima dolazio je s maslinovom grančicom. Sve njegove poruke razoružavale su neprijatelje. Među prvima (1992.) priznao je neovisnost BiH, koju je u svojim govorima spomenuo čak 263 puta. Hrvati katolici su ga voljeli.
Uz dva dolaska u BiH još je tri puta posjetio Hrvatsku. Blaženima je proglasio Alojzija Stepinca, Ivana Merza, Mariju Petković. Stoga je jedan od posljednjih susreta u Vatikanu prije njegove smrti bio baš s Hrvatima. Dva organizacijska odbora, državni i crkveni, zajedno su potkraj prosinca 2003. došli u Vatikan teško bolesnom papi zahvaliti za njegov posjet Banjoj Luci. Imao sam privilegij nazočiti tom susretu. I razgovarati sa svecem našeg doba. “Večernji list. Croatia”, šaptao je Wojtyla nakon što sam mu se predstavio. Na rastanku, kada je došao do izlaznih vrata svečane dvorane, okrenuo se, digao staračku ruku i dugo, dugo mahao.
U oku mu je iskrila suza. Žene su plakale, muškarci su skrivali suze. Svi su znali da je to zemaljski rastanak pape Ivana Pavla II. s Hrvatima. Vidjelo se, snaga ga izdaje. Osjećaji su nadjačavali pljesak. I pjesmu. “Krist na žalu”, “Rajska djevo, kraljice Hrvata” odzvanjalo je Vatikanom. Trenutak poslije zatvorila su se vrata. Otišao je naš papa. Svi su brisali suze. Znali smo, nikada ga više uživo nećemo vidjeti. Umrijet će! “U 21 sat i 37 minuta naš voljeni Sveti Otac Ivan Pavao II. vratio se domu svoga Oca”, priopćio je 2. travnja 2005. kardinal Leonardo Sandri.
Vatikanskim trgom začuo se pljesak i uzvici: “Santo subito!” (svetac odmah). Prije dva dana dogodila se kanonizacija. Već od sutra na mjestu gdje se susreću Istok i Zapad, gdje jedni uz druge nebo dodiruju minareti, sinagoga i zvonici, ispred sarajevske katedrale vječno će stajati Wojtyła koji je i za života tim trgom hodao kao svetac. Valjda više neće smetati onima koji su mu za života dobrodošlicu spremali eksplozivom?!
Preuzeto s: Portal Herceg Bosna