Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
OSTARILI STARCI
Ova pjesma budi uspomenu,
Ljubav našu i tu divnu ženu.
Igrali se i odrasli skupa
ljubav naša još iz đačkih klupa.
Evo mene, a i moje Mare,
ispred kuće pored lipe stare.
Iz svog sela, mi otišli nismo,
u ljubavi, tu i ostarismo!
Djeca su nam, u pustoj tuđini,
jednom kući, dođu u godini!
Umorne su ostarjele ruke,
sad čekamo, djecu i unuke!
Draga plače, pusti suzu koju,
u mislima grli djecu svoju!
Duge noći, čudne snove sniva,
dođite djeco, dok je majka živa!
Stihovi: Ilija Kovačević