Suština svakog čovjeka je čovjekoljublje.Ono je materijalna suština čovjekovih dužnosti prema drugima i izražava se preko savjesnosti prema drugima. To je ponašanje koje se obično opisuje kao “nesebično” jer su interesi drugih stavljeni iznad vlastitih interesa.
Jedino čovjek koji se pridržava čovekoljublja može pravilno i u potpunosti obavljati svoje obaveze prema drugim. Ako želiš sebe uzdignuti, uzdigni druge ili ne čini drugome ono što ne želiš da tebi učine. Najbolji je i najmoralniji čovjek onaj koji djeluje iz čovjekoljublja, na temelju ispravnosti. Plemeniti čovjek razumije ispravnost, mali čovjek razumije korist.
Župnik Ilija Matanović rodio se 1. srpnja 1955. godine u Vidovicama, gdje je završio i osnovnu školu. Humanističku srednju školu završio je u Dubrovniku, teologiju je studirao u Sarajevu i diplomirao 1982. Za svećenika je zaređen u Sarajevu 29. lipnja 1982. godine.
Sada je na Župi u Kopanicama kod Orašja. Po dolasku na Župu upisao se na FFZG, arhivistika i završio diplomiravši 2006., na buli «Ubi beati Petri» 1828., a u jesen upisao postdiplomski na KBF-ZG povijest crkve i sada je u trećoj godini postdiplomskog studija.
Magistarsku radnju: Lik i djelo dr. Dragutina Kambera obranio je 16.11.2010. na KBF-u Zagrebu. U Magistra sc. promoviran 11.03.2011. god...
Župnik Ilija Matanović
Prvog srpnja pedeset i pete
u Vidovicama rodilo se dijete.
Rodi majka sina, svećenika
Posavini što će biti dika.
To dijete nazvaše Ilija,
po imenu sveca gromovnika
a prezime Matanović ost,a
od djedova svojih predhodnika.
Prvi razred polazio mali,
u svom selu gdje se i rodio,
tu je osam godina učio,
i osnovnu školu završio.
Ide dalje da bi stek'o znanje,
obitelji svojoj on na diku,
i Humanističku srednju školu
završi u gradu Dubrovniku!
Put ga dalje vodi Sarajevu
teologiju tamo da studira,
i godine osamdeset druge,
završava to i diplomira!
Dva'jst devetog lipnja te godine
zaređen je i za svećenika.
I mladu je misu rek'o te godine
pred tisuću i petnaest vjernika.
U Derventi kapelan je bio,
Pa u Brčkom osamdeset treće,
za Gredice dozvolu on traži,'
da se gradnja crkve tam' pokreće.
Njemu ništa nije bilo teško,
uzoran je svud kapelan bio,
ministrante i vjeronauk vodi
po župama gdje god je služio!
Župski vikar četiri godine
U Oštroj Luki i Boku je bio,
tu obnovi kapelu na groblju,
i za crkvu plac je ishodio!
A godine osamdeset osme,
pripade mu jedna župa mala,
k'o župniku to je prva Župa
Rastičevo ta se Župa zvala.
Tu on gradi novu župsku kuću,
i obnavlja crkvu u toj Župi,
posjećuje tad i Svetu zemlju
stavlja zvono koje Franjo kupi!
Prud je bio sljedeća adresa,
župnik novi a i Župa nova,
ništa nema sve se treba gradit,
tu je sretan i prepun je snova!
To je bilo devedeset prve,
vladala je tada sloga prava,
s veseljem se Župska kuća gradi,
i za Uskrs on se useljava!
Ne staje se, gradnja ide dalje,
svi umorni al' prepuni sreće,
odmoriti vremena se nema
jer na crkvi dalje gradnja kreće!
Kako sloga u napredak vodi,
šteta što su predratna vremena,
jer crkva je te iste godine
do Božića bila pokrivena!
U proljeće devedeset druge,
Posavinom dušmanin zlo radi,
pali, pljačka i ubija ljude,
Sve poruši što Župnik izgradi!
Rat bijesni devedeset druge,
on za narod vjeru i slobodu,
prijavi se za Hrvatsku vojsku,
želi pomoć svojemu narodu!!!
K'o kapelan od Hravtske vojske,
nagled'o se svakakvoga jada,
dok je bio na crti obrane,
često puta mog'o je da strada!
Pastoral je im'o u tri župe,
neke Župe na crti obrane,
vremena su teška tada bila,
ranjenih i mrtvih bilo na sve strane!!!
A u Turnju dok je boravio,
nadbiskup ga Puljić tada posjetio,
i pitao dal' prihvatit hoće?
Za Župnika da ide u Boće!
Kada drugi nitko nije htio,
Župe Boće on se prihvatio!
Stavi život u Božije ruke,
nadbiskupa da spasi od muke!
Neka lozu Matanović vide,
Da će otić' gdje nitko ne ide!
I odlazi u te ratne dane,
baš na prvu liniju obrane.
Kad Ilija dođe u tu župu,
Pet godina tu je boravio,
i u njoj je dosta izgradio,
dosta dobra a i zla vidio!
I Boderište sada ima crkvu,
Dubravice isto crkvu ima,
uz župljane to je vrijedni Župnik
izgradio svojim vjernicima!
U Boću je obnovio crkvu,
obnovi se i mala kapela,
i dvorana za vjeronauk isto
Župnikova to su dobra djela!
O Iliji još novosti ima,
otišo je tada i do Rima!
Drži govor tisućama duša,
njegov govor i Sveti Otac sluša!
Kad je doš'o on sa toga skupa
Garevac je sljedeća mu župa,
al' je tamo nezahvalnost brate,
pojedinci neće da ga shvate!
Ni tam' župnik mirovao nije,
gradio je isto kao prije,
Župsku kuću, crkvu gradit krene,
radi dok ga odande ne smijene.
Iz Garevca dvije tisuće i treće,
u Skopaljsku Gračanicu kreće.
Pa ni tamo sebi neda mira,
nego crkvu cijelu renovira!
Pastoralni rad na prvom mjestu,
Župniku je uvijek glavni bio,
a uz to je Matanović puno,
u životu toga izgradio!
Kada ode on iz Gračanice
dolazi u Župu Kopanice!
I tu sada pastoralno radi,
uz to stalno popravlja i gradi!
Kad popravi crkvu odmah gleda,
na popravak i Župskog ureda!
Kad završi i tu gradnju cijelu,
onda gleda groblje i kapelu!
Da se knjiga o njemu napiše,
znalo bi se onda puno više.
Ali ja sam koliko sam znao,
sve ukratko vama opisao!
Propustiti reći ne bih smio,
da je knjiga puno sakupio.
I velika zbirka knjiga stoji,
par tisuća sad sigurno broji!
Stalno radi, gradi, renovira,
Puno čita jer i sad studira!
Kako stigne netko će da pita
danju gradi a po noći čita!
Ne znam sada što nam Župnik radi
možda opet nešto novo gradi,
jrr on vam nikad nema mira,
uvijek nešto radi i studira"!
Stihovi: Mijo Vidaković