Radost nam je najaviti turnir u „Prstenu“ kojeg po prvi puta organizira i pokreće mladež Vojskove s ciljem da ožive svoje mjesto u ove zimske dane i da organiziraju neki događaj u svojemu zavičaju. Početci ove stare, neobične i vrlo omiljene igre kako u Vojskovi tako i u većem dijelu Bosanske Posavine svidjela se grupica mladih i počeli su se družiti i gledati kako to drugi, stariji i spretniji rade.
I tako je kroz druženje i odlaske na turnire ova grupica od šestorice igrača počela igrati i stjecati iskustvo i kroz igru su postali pravi zaljubljenici ove igre o kojoj nema zapisanih podataka kada i gdje je nastala, ali su stariji mještani govorili da se prsten igra od kada je svijeta i vijeka.
Naš mladi sugovornik Ivan Karlović kaže kako ga veseli ova organizacija jer se u njegovoj obitelji ova igra tradicionalno igrala i prenosila s koljena na koljeno pa tako i današnje kape koje ima za prsten darovao mu je otac, a njemu je darovao njegov otac to jest Ivanov djed.
Na dalje Ivan nam kaže kako su s vremenom došli na ideju da i sami organiziraju turnir i iz dana u dan smo uspjeli su. Svakako sami ne bi uspjeli, ali su im uveliko pomogli roditelji i Mjesna zajednica kojim su veoma zahvalni.
Iz priča roditelja znamo da se prstenom igralo u dugim zimskim hladnim i snježnim večerima, kada se nije imalo više što raditi na njivama i kada se već obavila svinjokolja.
Zanimljivo je da prsten igraju samo muškarci. A evo i kratkog opisa same igre. Dok su žene prele vunu, tkale i šlingale, muškarci su vodili teške borbe u prstenu.
Igrači se međusobno dogovore gdje će i kada igrati. Zatim jedan od igrača zakaže "prsten" kod sebe, te spremi domaće šljivovice, pive a pretežno se nađe i meze, te se objasni ženi da je njegov "red" da ne bi došlo do nesporazuma. Izabere se prostorija koja se lako može grijati i koja ima peć te se pripremi dosta drva, polože se deke na pod i uštima atmosfera.
O čemu se ovdje zapravo radi i o kakvoj igri je riječ teško je reći. Da li je to kockanje ili sport morali bismo pitati one koji su tu igru izmislili.
U igri sudjeluju najmanje dvije ekipe od jednog pa na više igrača (najčešće su to dvojica, trojica ili četvorica) koji sjednu na pod prethodno prekriven s više deka da ne bi bilo hladno.
Ekipe sjede jedna nasuprot druge i između njih se nalazi prostor za igru a obično oko njih ima mnogo promatrača.
Za ovu igru potrebno je deset kapa a toj svrsi pretežno su koristile već iznošeni, stari šeširi. U nekim dijelovima BiH su se za ovu igru koristili i priglavci ili neke druge slične lako savitljive tkanine. S kapama od dijelova šešira, koliko sam mogao čuti igra se samo u Posavini. Igra počinje navečer i traje do u kasne sate a ponekada i po cijelu noć. Isto tako zna se dogoditi da se igra i po više dana ako je društvo spremno i "orno" za igru.
Prsten je najčešće napravljen od dna metka lovačke puške, ali može biti i obrađen od metala.
Način igre je, u suštini, jednostavan - igrač iz jedne ekipe sakriva prsten pod jednu od dvije kape i protivnik pokušava pogoditi gdje je prsten. Ako se prsten pronađe u prvom ili pretposljednjem pokušaju onda je to kao u odbojci, set-potez preuzima protivnička ekipa, to jest oni prvi kriju.
Suprotna grupa treba pogoditi ispod koje kape se krije prsten. Ako u četiri kape pogodi prsten, ona je pobjednik i sada ona krije prsten, a ako pak ne pogodi i ne nađe prsten u jednoj od te četiri kape, onda ona strana koja je krila dobiva bodove i nastavlja dalje kriti.
Tko krije dobiva bodove, tzv. konje. Tko pronađe prsten udari jako po kapi, koja na neki način odskoči od poda. Maheri - dobri igrači prstena su znali biti i dobri glumci ne odajući mimikom ili gestom da su pronašli prsten.
U igri se igra do 200 bodova.
Samo bodovanje izgleda ovako: osim spomenute četiri prve kape ispod kojih se tražio prsten, ostalih šest kapa ima sljedeće bodove:
5. kapa = 12 bodova
6. kapa = 10 bodova
7. kapa = 8 bodova
8. kapa = 7 bodova
9. kapa = 6 bodova
10. kapa = 5 bodova
Kako smo već kazali, bodovi se još zovu i konji. Igra se u dvjesto bodova i koja ih grupa prva sakupi, pobjednik je.
U ovoj igri isključivo je bitno umijeće. Igrač koji skriva prsten mora biti potpuno hladan, njegovi pokreti moraju biti ujednačeni, a lice kameno, bez nepotrebnih grimasa. Onaj koji gleda skrivača istovremeno mora pratiti ruku protivnika, njegovo lice, reakcije ostalih igrača, a nekada i promatrača. Jako je bitno uočiti na koji se način protivnik odaje.
Jedna igra traje po nekoliko sati jer se stalno smjenjuju ekipe u skrivanju , dok se između nešto malo pojede i popije. Postojale su uigrane ekipe koje su išle i po drugim selima i gotovo cijelu zimu igrali prstena. Tako su nekada znali i naši stari pa i mi njihovi nasljednici biti ponosni na našu ekipu koja je odnosila pobjede na turnirima kako u samom Garevcu tako i u susjednim selima.
Dakle ovo je vrlo zanimljiva igra za znatiželjnike a još više za igrače.
Stoga dođite u Vojskovu na 1. turnir u prstenu koji će se za mjesec dana to jest 4.1.2020. u mjesnom domu u Vojskovi s početkom u 16:00.sati
Za sve igrače kao i sudionike ovoga turnira očekuje domaća prasetina s ražnja i topli čobanac kojeg će za ovu zgodu ispeći, skuhati i prirediti stariji i iskusniji mještani Vojskove.
Uredništvo portala se zahvaljuje ovim mladim a isto tako i starim koji žele napraviti nešto novo u svom selu i svom zavičaju!
Nagrade turnira su:
1. 60% od učešća
2. 30% od učešća
3. 10% od učešća
Kotizacija 100 KM
U ekipi je dozvoljeno maksimalno 4 igrača
Osigurano jelo za sve igrače
Prijave na:
+387 63 146 223
+387 63 529 225
+387 63 968 909 (whatsapp i viber)
Za Posavinu.org piše Mišo Perak