Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
Teška sudbina
Gledao sam tog čovjeka,
na ulicu kako sjeda,
i dok čeka milostinje,
on u plavo nebo gleda.
Oči su mu u suzama,
tužno lice s puno bora,
njemu živjeti nije lako,
a živjet se dalje mora.
Lijeva noga pola ruke,
invalid je on od rata,
bolji život ljepše snove,
njemu uze ta granata.
Za što je se on borio,
živote su mnogi dali,
za bolji život sviju nas,
snove su snili i sanjali.
Stihovi: Ilija Kovačević