OBJAVLJENA KNJIGA "MOJI DOBRI GREBNIČANI"

Autor o Nenadu Abramoviću između ostalog, navodi i ovo: "Po Nenadu se nije nikada moglo vidjeti da teškom mukom zarađuje novac za svoje školovanje. Istina, imao je studentski kredit, ali to bi jedva moglo zadovoljiti samo osnovne potrebe, a trebalo je i za ostalo. A osim toga, trebalo je i kod kuće držati sve pod kontrolom. Uskoro je na fakultet došla i njegova sestra Rozika, što je još povećalo troškove. Zato je za vikende, kada smo išli kući, on prvo uzimao da isplete koju korpu. Tek navečer bi se i on pridružio nama ostalima na kakvoj igranci, opet veseo, pun elana."

Ovaj citat daje mi povoda da evociram neke uspomene na Nenada s kojim sam proveo više godina skupa stanujući u Ulici Nadmlini iznad Baščaršije u Sarajevu. Nenad je od mene i još nekolicine novopridošlih Posavaca/ljaka na studiranje u Sarajevo, bio četiri godine stariji i već sa pozamašnim studentskim pa i akademskim iskustvom. Međutim, Nenad nas je od prve prihvatio bez ikakve zadrške i postali smo klapa. Sjećam se dobro kako je Nenad uvijek radio, držao knjigu u rukama, čitao, pisao, dok smo mi ostali bili nedisciplinirani pa počesto i mladalački prebučno dijalogizirali. Nenad nas nikad nije ukorio zbog naše nediscipline. Kad smo se zatekli u Zavičaju, Nenad je autom često dolazio mojoj kući u Domaljevac, razgovarao s mojim roditeljima, a onda smo išli po Posavskim igrankama koje je Nenad obožavao. Nenadova mama Kata i moj mama Janja bile su, kako se to zavičajnim žargonom kaže, velike druge pa je to još više osnaživalo naše prijateljstvo. Prije dvadesetak godina, dok su još bile žive, napravio sam spoj naše dvije mame - odvezao sam svoju mamu u Grebnice kod njene druge Kate da joj damo utjehu zbog Nenadove tragične pogibije u saobraćajnoj nesreći. Dvije su mame bile radosne što se nakon dužeg vremena ponovno vide. Strina Kata je plakala kad sam joj pričao o mojem druženju s Nenadom. Nisam moga odoljeti pa sam i ja pustio suzu.

Nenadov pogibija u 32-o godini života nenadoknadiv je gubitak za njegove rodne Grebnice i naš Posavski Zavičaj. On je bio prirodno inteligentan ali uz to i vrlo marljiv te je svojom požrtvovnošću svakodnevno stjecao nove količine znanja, posebice iz ekonomije. Nenad je bio krupan intelektualni potencijal s ogromnim individualnim kapacitetima i radnom energijom. Njegovom smrću Grebnicama i Zavičaju oduzet je intelektualni i ljudski biser kojeg život nije mazio ali on je nadvisio sve nedaće koje su ga šibale. Ovo je moj ponizni posthumni IN MEMORIAM NENADU ABRAMOVIĆ. Pokoj mu vječni!

Autor knjige "Moji dobri Grebničani" podsjeća na još jednog iznimno važnog Grebničanina Ivu Abramović (1885.- 1968.) koji je dao nemjerljiv doprinos razvoju korparstva u Zavičaju. Pod naslovom OTAC KORPARSTVA, autor za Ivu Abramovič navodi i ovo: "Nakon što je obučio i neke druge ljude da pletu korpe, ta djelatnost je počela poprimati ozbiljnije razmjere i korpari su se počeli povezivati. U relativno kratkom vremenu osnovane su korpare u Bosanskom Šamcu, Gradačcu, Orašju i Slavonskom Šamcu, a sve je to poteklo od Ivine ideje, od njegovih učenika preko kojih se korparstvo dalje širilo kao požar."

Knjigom "Moji dobri Grebničani," obuhvaćene su sljedeće osobe:

Prof.dr.sc. Vera Rede (rođena Blažanović)
Prof.dr.Pero Mijić
Dr.sc. Anto Mijić
Dr.sc. Đuro Tunjić
Ivo Marić
Mr.sc. Ištvan Ivanović
Joka Kobaš
Marko Abramović
Vlado Blažanović
Mladen Lucić
Miroslav Abramović
Ivo Kobaš
Joso Špionjak
Slavko Mićić
Brankica Pušeljić
Mato Špionjak
Luka Blažanović
Ivan Ivanović Čabro
Mate Prgomet Maćan
Mato Petrov
Ivo Mijić Ivara
Kristina Ivanović (mlada pjevačka zvijezda)
Ivo Pejić (slikar)
Luka Blažanović
Nikola Žarić
Anto Abramović Tunjica
Grga Abramović
Ivica Tunjić Krsta
Joso Tunjić Cvanco
Luka Tunjić Ćutan
Luka Kobaš
Baba Marica - Maroševica
Marijan Ević Ban
Milorad Stjepanović
Pavo Grgić
Franjo Blažanović
Goran Kobaš
Ivo Tuzlak Džeki
Petar Žarić
Marijan Pušeljić Komšija
Zlatan Kobaš
Ivana Kobaš
Ilija Šimić
Marija Šimić
Stojan Mićić
Ibrahim Salkić Ibela
Ivica Abramović Johan
Anto Dubravac
Đorđe Đukić Đordan
Marijan Tuzlak Margo
Ivo Mijić Švabo
Ivo Ivanović Krojf
Marta Ante Dubravca
Lucija Blažanović
Ilija Abramović
Anka Kobaš
Ilija Kobaš
Ruža Kobaš (rođena Dujmenović)
Marijan Kobaš
Franca Nedić
Filip Šimić Šiz
Đojo Mićić
Mirko Mijić Kuma
Mijo Abramović Mirza
Grga Marošević zvani Kljuse
Joso Abramović Zebec
Ivo Tunjić (Ivo Djeda Pere).
U knjizi je objavljeno i mnoštvo fotografija kojima se ilustrira sadržaj teksta o nekoj osobi.

Za Posavinu.org piše:Pejo Gašparević
24. svibnja 2021.