Posvećena crkva u Derventi

Među tisućama vjernika, koji su se okupili s raznih strana, na Misu su sudjelovali: predsjednik Federacije BiH g. Živko Budimir, gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH g. Slavko Marin, a nazočan je bio i derventski imam g. Muris Abdurahmanović. Dobrodošlicu i pozdrav svima uputio je župnik vlč. Filip Maršić zahvalivši svima koji su na bilo koji način pomogli izgradnju ove crkve.

Na početku prigodne propovijedi kardinal Puljić je podsjetio na teška komunistička vremena kada je tadašnji župnik, tijekom izgradnje župne crkve, morao provesti jedno vrijeme u zatvoru zbog pritiska komunističkog sustava. Kazao je da je i sam doživio neugodno iskustvo u vrijeme nedavnog rata kad je mržnja srušila ovu crkvu. „Danas, dok gledamo ovu crkvu, vidimo da je ljubav pobijedila; ljubav je obnovila ovu crkvu. Dok posvećujemo ovu crkvu, blagoslivljamo i sve one koji su sebe ugradili u ovo zdanje“, kazao je kardinal Puljić naglasivši da ovom posvetom to postaje sveti prostor u kojem će se posvećivati župna zajednica izgrađujući zajedništvo u vjeri te snažiti Božjom riječi koja ima za cilj izliječiti rane koje je mržnja nanijela. „Živimo u vremenu relativizma u kojem se gubi osjećaj za sveto i čovjek tada biva ugrožen. Ako želimo spasiti čovjeka, moramo se vratiti Svetomu. Čuli smo da je narod uživao slušajući riječ Božju, a ovaj prostor ima upravo taj cilj. A da bi čovjek čuo te riječi, treba otvoriti svoje srce i tad će prepoznati svoj cilj, smisao i dostojanstvo života“, naglasio je kardinal Puljić.

„Dom će se moj zvati dom molitve, za sve narode“ (Mk 17,11) bilo je geslo tog doista veličanstvenog događaja koji je okupio više tisuća Posavljaka koji su od ranoga jutra pristizali iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Europe gdje su morali u izbjeglištvo. Nitko od predstavnika općine i Pravoslavne Crkve, iako su bili pozvani, nisu bili nazočni ovom slavlju.

Ne prodajte svoje, nemate pravo prodavati ono što su vaši preci krvavo stekli, jer uskoro će ovdje komad zemlje vrijediti više od zlata. Države se mijenjaju, danas jedna sutra druga, a zemlja ostaje uvijek naša“ poručio je na kraju svojim župljanima župnik Maršić te zahvalio svim donatorima, od kojih su većina župljani, na financijskoj i molitvenoj pomoći u gradnji crkve. Posebno je zahvalio kumu crkve Željku Ljubasu koji je zajedno s rođakom Mariom Tokić donirao i veliku oltarnu sliku (7 x 5m), djelo akademske slikarice Nade Čabro, koja prikazuje kako iz ruševina stare crkve niče nova, a krase je, kako je rekao, derventski sveci, očevi, majke i bake u narodnim nošnjama toga kraja, te golubica mira kao znak ponovnog dolaska mira u taj kraj i lik svetog Juraja mučenika i zaštitnika. Isus je na križu prošao svoju patnju, a Dervenćani i danas još uvijek proživljavaju svoju patnju.

Tijekom Misnog slavlja liturgijsko pjevanje je animirao Tamburaški sastav iz župe Uzašašća Gospodinova iz Novog Travnika pod ravnanjem preč. Stipe Kneževića. U asistenciji su bili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom ceremonijara Ante Vidovića.

Za prigodu blagoslova crkve sestra Vincenta Barać, članica družbe Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, napisala je pjesmu „Crkva naša ljepotice mila“, koju je pročitala sestra Zorislava:

Sve si danas privukla nas k sebi
i svi skupa divimo se tebi
ljepotice naša draga mila
bješe mrtva al si uskrsnula.

Skupismo se danas sa svih strana
da vidimo tvoje novo lice
znademo te kad si tužna bila
srušiše te a ti pade nice.

A uz pomoć Svemogućeg Boga
digla si se iz pepela svoga
opremljena kao zaručnica
vedra srca mladenačkog lica.

Kao bijela golubica ti si
što no lebdi iznad ovog grada
a ti naša ljepotice draga
još si ljepša i krasnija sada.

Ti si divna prepuna miline
sve se danas oko tebe kreće
naša srca kucaju sad jače
ti si uzrok danas naše sreće.

Ljepša si nam nego što si bila
a još više i draga i mila
mi ponosni svi smo sada na te
i zahvalni dragom Bogu za te.

Župa Derventa postojala je već i prije turskih vremena, pod nazivom Ukrina, ali je za turskih vremena sva raseljena, te je ponovno uspostavljena 1864. godine i od tada do danas neprekinuto ima svog župnika. Prva zidana crkva započeta je 1882. godine, iz koje je sačuvana i današnja krstionica, a dar je prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera. Crkva u današnjem izgledu započeta je 1971. i građena je do 1977., ali nikada nije bila posvećena. Potpuno je minirana i srušena od srpskih snaga u ratu 1992. godine. U prosincu 1999. župnik vlč. Miro Bešlić započinje s otklanjanjem ruševina, te time započinje obnova crkve, koju uz odricanje i pomoć, kako materijalnu tako i duhovnu, ljudi ovog posavskog kraja i šire, u srpnju 2011. zajedno sa svojim župnikom vlč. Filipom Maršićom obnoviše. Sadašnja crkva je četvrta crkva na istim temeljima.

Nakon misnog slavlja nastavljeno je druženje na Trgu Svetog Jure ispred crkve i trajalo je do kasno poslijepodne. Nastupilo je sedam folklornih skupina. Rodna gruda iz Dugog sela otpjevala je i jednu pjesmu o obnovi crkve koju donosimo u cijelosti:

DERVENTSKA  CRKVA

Dragi ljudi rodom iz Dervente,

Plakalo je i najmanje dijete,
Kada su nam crkvu porušili,

Iako je nisu sagradili.
Porušili crkvu do temelja,

Jedino je ostala nam zemlja.

Refren:

Bože mili, Bože sveti,

Al' je lijepa crkva u Derventi.

U Derventi crkva je velika,

Svega ima al' malo vjernika.

Poslaše nam Filipa paroka,

Da procjenu napravi od oka.

Poče Filip crkvu da nam gradi,

Ništa teško nije mu da radi.

Kriza svuda bila je velika,

Ali crkva danas nam je dika.

Dobri ljudi hvala vama svima,

Nek se znade da nas puno ima.

Ne mogu nam toliko srušiti,

Koliko mi možemo graditi.

Sveti Jure zaštitniče sveti,

Sačuvaj nam crkvu u Derventi.
(Napisao: Mato Dajaković)

Nakon što su folklorne skupine završile svoj program, veselje je nastavljeno uz pjesmu Šerca i Jerkana, Braću Ribičić i mnoge druge koji su pjesmom do kasno poslijepodne uz izvorno kolo uljepšali ovu svečanost. Među onima koji su zapjevali bio je i sam župnik, jer nije mogao kriti svoju radost zbog dobro obavljenog posla. Nije to mala stvar da ovako velika crkva bude obnovljena u tako kratkom roku. Za sve koji su se našli taj dan na trgu, bilo je dovoljno hrane i pića, dok su gosti koji su imali pozivnice ručak obavili u kripti župne crkve. Za samu proslavu potrošeno je oko 18.000 KM, koje su uglavnom dar dobrih ljudi kojima ja Dervena na srcu. Svima iskrena hvala, koji su na bilo koji način pomogli kako proslavu, tako i obnovu naše župne crkve. Neka ih prati obilje Božjeg blagoslova po zagovoru svetog Juraja mučenika i blaženog Alojzija Stepinca, čije su moći ugrađene u oltar crkve.

Preuzeto sa službene stranice župe Derventa