Nada Koturić
Typography

Živopisno i jedno od najmanjih sela općine Orašje – Kostrč, sa svega nešto manje od tisuću žitelja, veliko je i poznato po mnogo čemu, možda ponajviše po učenim i poznatim u svijetu osobama. Kad se govori naobrazbi i školovanju mještana, Kostrčani uzdignuta čela s ponosom ističu svojih 9 živih svećenika, a donedavno ih je bilo 13. Selo se može pohvaliti i sa 8 doktora znanosti, koji u lijepom svjetlu svijetom pronose ime mjesta u kojem su napravili prve korake i proveli svoje djetinjstvo. Prva područna škola u Kostrču započela je s radom 1971.godine, a danas djeluje kao područna u sklopu OŠ fra Ilije Starčevića Tolisa.

kostrc03

Štuju sv. Antu

Priča o Kostrču ne bi bila potpuna ako se ne spomenu najvažnije značajke, od školstva, povijesti, kulture i sporta. No prije svega sa pietetom u selu govore i o žrtvama koje su najhrabriji Kostrčani utkali u slobodu svojega kraja, a njih je 13 branitelja i 5 civila poginulih tijekom Domovinskoga rata. Mještani Kostrča su u velikoj mjeri oslonjeni na franjevce u župi Tolisa, crkvu UBDM i duhovno središte samostan na Raščici, jer Kostrč se zapravo naslanja na Tolisu ili obrnuto. Žitelji Kostrča zavjetovali su se dvojici velikih svetaca, svetom Anti Padovanskom i svetom Anti Pustinjaku u čiju čast su izgradili dvije kapele. Ispred jedne od njih ove će godine biti postavljen i brončani kip sv. Ante, otkriva nam predsjednik mjesne zajednice Marko Živković.

Tradicija Vrabca

Kostrč se diče i sa svojim nogometnih klubom HNK Kostrč, jer Goran Živković, kaže nam, sport je najbolje područje gdje se mladost može okupljati . Jednako tako smatraju važnom i održavanje tradicije dugovječne manifestacije, među jedinstvenim po načinu organiziranja i obilježavanja. Čak 74. godinu broji njihova tradicionalna kulturno-zabavna i sportska manifestacija simpatičnog imena „Kostrčki Vrabac“, a radi se o prvomajskom okupljanju svih mještana na lokalnom nogometnom stadionu. Stariji su uvijek znali kazati da je dan bez smijeha i radosti, izgubljen dan, stoga Kostrčani upravo su tom manifestacijom željeli i u teškim vremenima zadržati osmjeh na licima mještana.

kostrc01

Nakon pandemije, kažu nam, jedva su čekali da se ponovo druže, zaigraju posavsko kolo, zapjevaju izvornu pjesmu i odmjere snage u starim sportovima, trčanju u vrećama, potezanju konopa i sličnim igrama koje su bile prije ere interneta i društvenih mreža. Manifestacija je iznjedrila i glasnik, svojevrsnu publikaciju sa tekstovima koji su na koncu čak uobličili i u promoviranu knjigu. Popularni Vrabac na neuobičajen i osebujan način prikazuje zgode i nezgode mještana između dvije proslave. Događaji ispričani u stihovima obrađuju razne dogodovštine koje se čitaju na dan slavlja, što je uvijek praćeno burom smijeha.

kostrc

Kostrčanke

Dva Živkovića (iako ih ima još puno, jer ista imena i prezimena još je jedna posebnost posavskog kraja) Marko i Goran, ispred Organizacijskoga odbora ovogodišnjeg Kostrčkog Vrabca izdvajaju održanu biciklijadu, seosku olimpijadu te dječje utrke, ali i izložbu dječjih likovnih radova. Na sam dan slavlja manifestacija je okupila blizu tisuću mještana i brojne goste među kojima je bio i predsjednik županijske Vlade Đuro Topić. -Ako već pišete o nama, nemojte zaboraviti istaknuti i naše vrijedne Kostrčanke koje su najposebnije od svih u Posavini. Vrijedno kroz godinu organiziraju sve značajnije fešte, prije svega humanitarne ali i zabavne, pa su uključene i u Vrabac.

kostrc02

Spremaju najbolje domaće delicije, svakog četvrtka okupljaju se na svom druženju uz čikvinu, imaju i svoje sportske dane, uzorne su majke, bake, supruge, tetke i zaslužuju posebno mjesto i isticanje, jednoglasni su u mjesnoj zajednici. Do idućeg Kostrčkog vrabca, u mjesnoj zajednici su sigurni da će završiti projekt kompletne obnove Doma kulture, točnije njenu treću fazu jer Dom je već velikim dijelom dobio novo ruho. Uskoro će kažu, krenuti i obnova cestovne infrastrukture. -Ne čekamo samo pomoć, već imam u planu i samostalno uraditi još neke manje projekte kojim uvijek nastojimo podići kvalitetu življenja u našem malom, a opet za nas velikom mjestu, poručuju Živkovići.

Za GIP piše Nada Koturić