23
Thu, Jan

Pejo Gašparević
Typography

pejo_gasparevic_gipKakva se gibanja u Bosni i Hercegovini mogu očekivati nakon što je tročlano Predsjedništvo BiH preglasavanjem odlučilo imenovati Slavu Kukića, kandidata koalcije okupljene oko SDP-a, za mandatara za sastavljanje novog Vijeća ministara BiH?

Uvid u odnose snaga i raspored zastupničkih mandata u državnom Parlamentu daje za pravo onima koji ne vjeruju da bi Kukić mogao zadobiti većinsku  potporu zastupnika u tom tijelu a koja bi mu bila potrebna za stjecanje statusa mandatara. No u politici je slično kao i sportu - nikad ne treba posve isključiti mogućnost obrata ili iznenađenja.Čekajući sjednicu državnog Parlamenta, na kojoj će se odlučivati o toj kandidaturi, ima se razloga analitički razmotriti odluka Predsjedništva BiH.

To je državno tijelo imalo fantastičnu prigodu eventualnim imenovanjem za mandatara Vijeća ministara kandidata dvaju HDZ-a, koji imaju većinsku glasačku potporu Hrvata, dati doprinos smirivanju političkih napetosti u BiH. Ali, tu je priliku ovaj put propustilo iskoristiti. Izbjegavanje imenovanja za mandatara Vijeća minsitara kandidata onih stranaka koje su dobile većinsku potporu hrvatskog naroda, znači da se poltička kriza nedavnog formiranja entitetskih tijela Federacije BiH – gdje je također poništena glasačka volja Hrvata, sada proširuje i na državnu razinu. No, za razliku političkih napetosti na entitetskoj razini, koje su bile svedene na hrvatsko-bošnjačke odnose, njihovo preseljenje na državnu razinu producira šire i dubioznije implikacije jer su  zahvaćene i vlasti Republike Srpske koje podupiru kandidata dvaju HDZ-a.

Odlučivši se imenovati mandatara državne vlade onog kandidata koji nema većinsku potporu hrvatskih glasača, Predsjedništvo BiH je možda i (ne)htijući stvorilo predispozicije za rasplamsavanje krize sa  potencijalno opasnijim posljedicama no što je to bio slučaj na entitetsko-federalnoj razini. Zapravo, ovom odlukom Hrvati i Srbi su gurnuti u međusobno čvršće savezništvo nasuprot Bošnjaka, ili obrnuto – Bošnjake se gurnulo nasuprot hrvatsko-srpskog savezništva. Drukčije rečeno, takva  politička konfiguracija osnažena je preglasavajućom odlukom Predsjedništva BiH kojom se briše glasačka volja Hrvata.

Takvom odlukom  gibanja u Bosni i Hercegovini se ne udaljavaju od krize, nego potencijalno zakoračuju na stazu (ne)vidljivog zaoštravanja kršćansko-islamskih odnosa. To je staza koja nitkomu ne donosi sreću i koju u širokom luku treba zaobilaziti. Od Predsjedništva BiH, kao najvišeg državnog tijela, očekuje se da se zaodjene političkom mudrošću, a ne  produciranje novih proturiječnosti. Radi izbjegavanja zabuna nužnim se čini istaknut kako, govoreći strogo politički, nema ničega spornog što se Kukić svrstao uz SDP-ovu koalciju, niti što ga ona priželjkuje za mandatara. To je njegovo i njihovo demokratsko pravo.

No, u aktualnoj priči sporna je samo jedna, ali gigantski važna stvar – stranke koje su ga predložile za mandatara Vijeća ministara BiH nemaju većinsku glasačku potporu Hravata, a to znači da se takvim imenovanjem ne premošćuju postojeće, već se stvaraju nove razvaline u BiH. Onaj tko to u u bosanskohercegovačkim zamršenostima ne želi vidjeti, živi u magluštinama.

Onaj tko je slijep na poništavanje glasačke volje jednog od tri konstitutivnog naroda, stavlja na kocku ideju tronacionalne Bosne i Hercegovine.Međunacionalne, međuvjerske i međuentitetske odnose u BiH nemoguće je unaprijeđivati izigravanjem glasačkog opredjeljenja jednog naroda.

 

Piše: Pejo Gašparević